Pored kur’anskih ajeta i u saopcenjima koja se prenose od ashaba iznosi se niz podataka u vezi sa Resulullahom. Rijecju “šemail” se, od strane islamskih alima, oznacava niz detalja u vezi sa Resulullahom, kao što su njegova veza sa porodicom i vjernicima ashabima, detalji iz svakodnevnog ?ivota, vanjski izgled, njegova pojava koja je ocevice ostavljala zapanjenima, njegova omiljena jela, osmijeh i sl. Rijec šemail izvedenica je iz rijeci šimal. Ova rijec nosi znacenja kao što su karakter, narav, cud, vanjski izgled, ponašanje. Iako rijec šemail, prije svega, sadr?i šira znacenja, vremenom je došla u poseban polo?aj i preobratila se u pojam koji izra?ava individualne odlike i detalje u vezi sa nacinom ?ivljenja Muhammeda, a. s.
Svaki od prenesenih detalja, koji su u vezi sa izgledom i karakterom ovog odabranog roba, kojeg je Allah, d?. š., uzvisio nad ostalim svjetovima, u isto vrijeme je i odraz njegovog izuzetnog i jedinstvenog morala. A cilj pripreme ovog poglavlja u kome ce biti rijeci o pejgamberovom šemailu je analiza njegovih izvanrednih odlika, koje se prenose u razlicitim izvorima, i izvlacenje pouka iz toga.
Ljepote Pejgamberove prirode
Ashabi Muhammeda, a. s., prenijeli su niz detalja vezanih za ljepotu vanjskog izgleda ovog mubarek insana, od njegove blistave pojave, koja je ocevice ostavljala zapanjenima, do njegove svjetlosti i od njegovog dr?anja do osmijeha. Mnogobrojni ashabi su o ovoj ljepoti dali niz razlicitih detalja i muslimane, koji nisu ?ivjeli u tom periodu, višesmjerno upoznali sa Allahovim Poslanikom. Dok su ga odredeni ashabi opisivali opcim odlikama, drugi su iznosili duga i detaljna objašnjenja. Neka od ovih objašnjenja istaci cemo na stranicama koje slijede.Resulullahov vanjski izgled i ljepota
Ljepotu Muhammeda, a. s., ashabi su opisivali na slijedeci nacin:“Resulullah, s. a. v. s., bio je veoma zgodan i privlacan. Njegovo mubarek lice sijalo je kao mjesec cetrnaestog dana u mjesecu. (...) Imao je vrlo lijep nos. (...) Imao je gustu bradu, krupne oci i glatke obraze. Usta su mu bila široka, zubi blistavi poput bisera. (...) Vrat poput srebrenog snopa. (...) Imao je širok razmak izmedu ramena, a vrhovi ramenih kostiju su mu bili krupni...”66
Enes b. Malik, r. a., prica:
“Resulullah nije bio ni previše visokog, a ni previše niskog rasta. Boja ko?e, isto tako, nije bila ni cisto bijela, a ni previše crna. A kosa je bila ni ravna ni kovrd?ava. Kada je došao u cetrdesetu godinu ?ivota, Allah, d?. š., ga je poslao kao pejgambera. Nakon što je postao pejgamber, deset godina ?ivio je u Mekki, a deset u Medini i u šezdesetim godinama je preselio na Ahiret. Kada se ovaj smrtnik rastao sa ?ivotom, nije imao dvadeset sijedih dlaka u kosi i bradi.”67
“Resulullah je bio bijel, lijep i mu’tedil (skladnih proporcija)”68
 Hzr. Alijin hilye-i šerif u kome se objašnjavaju tjelesne i moralne ljepote Muhammeda, a. s., savršenstvo njegovog ponašanja, ljubav i poštovanje koje su ljudi osjećali prema njemu. |
“Pejgamber je bio srednjeg rasta; ni visok ni nizak; imao je prijatan izgled. Kose ni kovrd?ave ni ravne. Boja njegovog mubarek lica bila je nurli, (sjajno) bijela.”69
Berra’ b. Azib, r. a., prica:
“...Nisam vidio nikoga ljepšeg od Resulullaha. Imao je kosu koja udara po ramenima. Razmak izmedu ramena bio mu je dosta širok. Niti je bio visokog, niti niskog rasta.”70
Ibrahim b. Muhammed, r. a., jedan od unuka hzr. Alije, prenosi:
“Kada je pricao o Muhammedu, a. s., moj djed, hzr. Ali, opisivao ga je na slijedeci nacin:
‘Pejgamber nije bio ni pretjerano visok, a ni pretjerano nizak; on je bio srednjeg rasta u zajednici u kojoj se nalazio. Njegova kosa nije bila ni kovrd?ava ni ravna; bila je pomalo valovita. Njegovo mubarek lice bilo je bijele boje koja vuce na crveno; oci crne; trepavice guste i duge; ramena krupna. (...) Bio je najdare?ljiviji, najiskreniji, najmekše prirode i najprijateljskiji. Oni koji bi ga neocekivano ugledali sna?no bi se uzbudili naspram njegove blistave pojave; a oni koji bi se, svjesni njegovih izuzetnih kvaliteta, našli u razgovoru sa njim, zavoljeli bi ga više od svega ostaloga. Onaj ko je nastojao opisati njegove superiornosti i ljepote rijecima ‘Ja ni prije njega, a ni poslije nisam vidio nekoga poput njega’, priznavao je svoju nedovoljnost i slabost u opisivanju njega. Neka Allahova milost i spas bude nad njim!”71
Hzr. Hasan, r. a., prenosi:
“Karakter Muhammeda, a. s., bio je velicanstven i jedinstven. Njegovo mubarek lice je, poput punog Mjeseca, zracilo svjetlost. Bio je viši od onih srednjeg rasta, a ni?i od visokih. Kosa mu je bila izmedu ravne i kovrd?ave; u slucaju da se od sebe razdvojila, puštao bi je na dvije strane glave, a ako ne, on je ne bi razdvajao. Kada je duga, kosa bi mu prelazila ušne resice. Resulullahova boja bila je ezher’ul-levn (veoma bijela i blistava), bio je, dakle, nurli bijele boje. Celo mu je bilo otvoreno. Obrve, poput polumjeseca, guste i medusobno blizu. Njegov vrat, srebrene cistote, bijaše poput vratova na kipovima izradenim od cistog mermera. Svi dijelovi njegovog tijela bili su u medusobnom skladu, bio je lijepo graden...”72
Ebu Herejre, r. a., prica:
“Hazreti Pejgamber je bio nurli bijel, kao da je bio stvoren od srebra; a kosa mu je bila malko valovita.”73
“Resulullah je bio miješane ru?icaste i bijele boje, crnih ociju, gustih i dugih trepavica.”74
“Allahov Resul je imao široko celo i obrve u obliku polumjeseca. Razmak izmedu obrva bio mu je otvoren i cist kao srebro. Oci su mu bile veoma lijepe, zjenice sasvim crne. Trepavice su bile toliko guste da su se medusobno preplitale. (...) Kada bi se nasmijao, zubi bi zablistali kao kada grom udara. Usne su mu bile besprimjerno lijepe. (...) Brada mu je bila gusta. Vrat veoma lijep, ni dug ni kratak. Dio vrata koji je bio izlo?en suncu i vjetru sijao je, kao ibrik od srebra pomiješanog sa zlatom odr?avajuci srebrenu bjelinu i crvenilo zlata. (...) Prsa su mu bila široka, njihova glatka površina podsjecala je na ogledalo, a bjelina na Mjesec. (...) Imao je široka ramena. (...) Ruke i rucni mišici su mu bili prilicno krupni. Njegovi dlanovi su bili mekši od svile.”75
 |
Ummu Ma’bed, ?ena ciji je šator posjetio Resulullah u toku Hid?re i koja je bila poznata po svojoj dare?ljivosti, poštenju i hrabrosti, nije poznavala Muhammeda, a. s., ali ga je na slijedeci nacin opisala svome mu?u, koji je Pejgambera poznavao iz onoga što je cuo o njemu:
“Bio je svijetlog lica i lijepe cudi; nije bio suhonjav i mršav. Crnilo i bjelina njegovih ociju bili su medusobno vidno odvojeni. Njegova kosa, trepavice i brkovi bili su gusti, a glas dubok. Kada bi šutio, bio je ozbiljan i dostojanstven, a kada bi pricao, bio bi impozantan; ulivao je duboko poštovanje. Kada se posmatra iz daljine, izgledao je najljepši i najprijatniji od svih drugih, a kada se posmatra izbliza, imao je, isto tako, jedan lijep i ugodan izgled. Pricao je veoma prijatno. Bio je srednjeg rasta; onaj ko ga posmatra osjecao je da on nije ni nizak ni visok. Medu trima osobama bio je onaj koji najljepše izgleda i najuva?eniji. Kada je bio medu njima, njegovi ashabi su uvijek slušali njega; kada bi nešto zahtijevao, zahtjev bi odmah bio izvršen. Njegov govor je bio cvrst i odlucan.”76
Kao što se vidi i iz onoga što su ispricali oni koji su ga vidjeli, Resulullah je bio izuzetno skladnih proporcija, lijepog stasa i lica koje je zaustavljalo dah posmatraca. Osim toga, bio je jako impresivne i atletske grade i veoma sna?an.
Resulullahov šemail
Jedan od znacajnih alima osmanlijskog perioda, Ahmet D?evdet- paša, napisao je tekst u kome je dao jedan si?e odlika koje opisuju Pejgambera. Ovaj tekst, pod naslovom ‘Odredena visoka svojstva Muhammeda, a. s.’ (Bazi Evsaf-i Seniyye-i Muhammediyye), uvršten je u njegovo djelo Kisas-i enbiya’: “... Njegovo mubarek tijelo je bilo lijepo: svi njegovi dijelovi bijahu u jednoj izuzetnoj proporcionalnosti; stas prilicno lijep; celo, prsa, razmak izmedu ramena i njegovi dlanovi bili su široki; vrat dug, srazmjeran i cist poput srebra; ramena, rucni mišici i no?ni listovi krupni i sna?ni; predrucje dugo, prsi poprilicno dugi i jaki, šake poprilicno krupne. A mubarek ten bio je mekši od svile.
Imao je krajnje srazmjernu veliku glavu, obrve u vidu polumjeseca, pravilan nos, ovalno lice.
Imao je duge trepavice, oci lijepe i crne, razmak izmedu povelikih obrva bio mu je otvoren, ali su obrve bile medusobno blizu.
Taj odabrani Pejgamber je imao nurli, svijetlo lice; dakle, ni bijelo ni tamno crno, mo?da izmedu toga, a na mubarek, nurli i vedrom licu bijele boje koja, poput ru?e, vuce na crveno, zracio je nur. Njegovi zubi su bili svijetli i sjajni poput bisera, a kada bi pricao sa prednjih zubi bi se širio nur; kada bi se smijao, bla?ena usta bi se otvarala šireci svjetlost kao neka prijatna munja.
Kada mu je naredeno da napusti dunjaluk, brada mu je bila tek pocela sijedjeti; u kosi malo, a u bradi je imao oko dvadeset sijedih.
Imao je izuzetno jaka cula; cuo je sa velike udaljenosti i vidio sa udaljenosti sa koje niko drugi nije mogao vidjeti. Ukratko, njegovo bla?eno i mubarek tijelo bilo je stvoreno na jedan izuzetan i najsavršeniji nacin. (...) U?ivao je ljubav od onih koji bi ga iznenada ugledali, a srdacno bi ga zavoljeli i postali odani prijatelji oni koji bi stupili u kontakt i razgovarali sa njim. Plemenitim alimima je, prema njihovim stupnjevima, ukazivao poštovanje. Obilno je ukazivao pocast cak i njihovoj rodbini. Medutim, nije im davao prednost nad onima koji su bili casniji i bolji od njih.
Veoma srdacno se odnosio prema onima koji su ga uslu?ivali. I njih je cak hranio onim što je i sam jeo i odijevao onim što je i sam nosio.
Bio je dare?ljiv i korisniji od svih, saosjecajan i merhametli, junak i mehke naravi. Bio je cvrst u obecanju i odan u rijeci. Ukratko, njegova moralna ljepota i oštroumnost bili su iznad svih ostalih i bio je dostojan svakojake hvale.
U jelu i odijevanju zadovoljavao se stepenom siromašnosti i ustezao se od pretjeranosti.”77
Jedan drugi hilye-i šerif hzr. Alije, r. a.u kome je dato mjesto mudrim riječima koje opisuju superiorni moral Muhammeda, a. s., njegovu očaravajuću ljepotu i besprijekorno ponašanje. |
Pejgamberski znak Muhammeda, a. s.
Allah, d?. š., je odabrao Muhammeda, a. s., nad ostalim svjetovima i saopcio da je on “posljednji vjerovjesnik” (Al-Ahzab, 40). Nakon njega više nece biti pejgambera, a Kur’an, koji je poslan kao vodic na Pravom Putu, posljednja je Allahova Objava. Ovu jedinstvenu odliku Muhammeda, a. s., Allah, d?. š., je obilje?io jednim znakom na njegovom mubarek tijelu. Ovaj znak, koji se nalazi izmedu dvije plecke, u islamskim se izvorima i predajama naziva “pejgamberskim pecatom”. Od Vehba b. Munebbiha se na slijedeci nacin prenosi da su, poput Muhammedovog, a. s., pecata, i drugi poslanici posjedovali pejgamberske znakove, ali da su njihovi znakovi bili drugaciji od znaka koji je imao Muhammed, a. s.:
“...Allah, d?. š., nije poslao ni jednog pejgambera, a da na desnoj ruci nije imao pejgamberski ben. Medutim, naš pejgamber, Muhammed, a. s., predstavlja izuzetak toga pošto njegov pejgamberski ben nije bio na desnoj ruci vec izmedu plecki. Kada bi Resulullah bio upitan za to, odgovarao bi: ‘Ovaj ben koji se nalazi izmedu plecki je poput bena pejgambera prije mene...’”78
D?abir b. Semure, r. a., prica:
“Vidio sam pejgamberski znak našeg Pejgambera, koji se nalazio izmedu njegove dvije plecke. To je bila jedna crvenkasta izraslina velicine golubovog jajeta.”79
Jedan od hzr. Alijinih unuka, Ibrahim b. Muhammed, prenosi:
“Kada bi iznosio odlike našeg Pejgambera, moj djed, hzr. Ali, cijelom bi njegovom du?inom spomenuo hadis o Resulullahovim izuzetnim svojstvima i rekao:
‘Izmedu dvije plecke imao je pejgamberski znak, a on je posljednji Allahov poslanik.’”80
Ebu Nadre, r. a., prica:
“Pitao sam ashaba Ebu Saida el-Hudrija kako izgleda pejgamberski znak. Rekao mi je da je to komad mesa na mubarek ledima, nalik na ru?in pupoljak.”81
“Pejgamberski znak se nalazio izmedu dvije plecke. Bio je bli?i desnom ramenu.”82
Od Muhammeda b. Musenna, Muhammed b. Hazm, Šu’be Simak, r. a., prenosi:
 |
Pejgamberova kosa
O pitanju du?ine Pejgamberove kose postoje razlicita predanja. A sasvim je normalno postojanje te razlicitosti zato što su oni koji su prenosili ta predanja Pejgambera vidjeli u razlicitim vremenima pa je, mo?da, i bilo razlike u du?ini njegove kose. Medutim, ono što se razumije iz predanja je da je Muhammedova, a. s., kosa bila najkraca do visine ušiju, a najdu?a do ramena.Enes b. Malik, r. a., prica:
“Hazreti Pejgamberova kosa narastala je do sredine ušiju.”84
Hzr. Aiša, r. a., prica:
“Resulullahova mubarek kosa bila je du?ine izmedu ušiju i ramena. Neka je spas i milost Allahova na njega.”85
Berra’ b. Azib, r. a., prica:
“Resulullah je bio srednjeg rasta. Imao je poširoka ramena, a kosa mu je dodirivala ušne resice.”86
Ebu Talibova kcerka Ummu Hani prica:
“Kada je došao u Mekku, Resulullah je ukazao cast svojom posjetom naše kuce. U to vrijeme je na mubarek glavi imao cetiri pletenice.”87
 |
Pejgamberovo odr?avanje kose i brade
Zato što je izuzetan znacaj pridavao cistoci, Pejgamber je pridavao znacaj i odr?avanju kose i brade. U odredenim izvorima se navodi da je on sa sobom uvijek imao cešalj, ogledalo, misvak, cackalicu, makaze i bocicu za surmu.88 Isto to Pejgamber je preporucivao i ashabima i rekao: “Ko pusti kosu neka pazi na njeno odr?avanje”89. Ostala predanja u vezi sa Pejgamberovom kosom i bradom su slijedeca:Od hzr. Adda ibn Halida, r. a.:
“Mubarek brada mu je bila veoma lijepa.”90
Hzr. Aiša, r. a., prica:
“Resul-i Ekrem, s. a. v. s.,(…) kada je zacešljao i nauljio svoju kosu…”91
Simak b. Harb, r. a., prenosi:
“Cuo sam od D?abira b. Semurea, koji je bio upitan o osijedjelosti kose Muhammeda, a. s., a on je odgovorio: Kada bi nauljio svoju mubarek glavu, sijede se ne bi uocavale; ali u trenucima kada ne bi nanosio ulje na glavu, bijele bi se pojavljivale.”92
Znacajem koji je pridavao vanjskom izgledu i cistoci Resulullah je bio lijep uzor vjernicima. Resulullahov stav o ovom pitanju se na slijedeci nacin saopcava u jednom predanju:
“Jednog dana, kada je trebao izaci pred ashabe, Muhammed, a. s., je, ogledavši se u vodi u cupu, dotjerao saruk i bradu i rekao slijedece: ‘Allah, d?. š., voli kada se Njegovi robovi dotjeruju kada izlaze pred svoju bracu.’ 93
Pejgamberov nacin odijevanja
 |
“Allah, d?. š., je lijep i voli ljepotu, lijepo odijevanje nije oholost. Oholost je odbijanje pravednosti i poni?avanje naroda.”94
“ Allah, d?. š., je lijep, voli ljepotu i drago Mu je na Svome robu vidjeti tragove nimeta koje mu je dao.”95
Resulullahov unuk, hzr. Hasan, na slijedeci nacin je izrazio njegov stav o pitanju odijevanja:
“Pejgamber nam je naredivao da oblacimo najbolje što imamo i da stavljamo najprijatnije mirise koje mo?emo naci.” 96
A drugi Resulullahov hadis o ovom pitanju glasi:
“O, vjernici! Jedite, pijte i odijevajte se po ?elji i trošite na Allahovom Putu, ali cuvajte se rasipanja i oholosti!” 97
 |
Iako sam na sebi imao svakodnevnu odjecu, otišao sam kod Resulullaha, a. s.
“Zar ti nemaš imetka?” upitao me je.
Na moj odgovor: “Da, imam”, upitao je:
“Koje vrste?”
“Allah me je obdario raznim imetkom,” odgovorio sam.
“Kada je to tako, kada ti je Allah, d?. š., dao imetak, onda bi se tragovi i vrline tog Allahovog nimeta trebali vidjeti na tebi”, rekao je.98
Drugi slican slucaj na slijedeci nacin prenosi D?abir, r. a.:
Resulullah, a. s., je vidio jednog našeg covjeka koji je tjerao našu teglecu stoku. Na sebi je imao dvodijelnu dotrajalu odjecu.
“Zar on nema druge odjece osim ove pohabane?” upitao je. “Da, ima”, rekao sam. “U svojoj torbi za odjecu ima još dvije odjece. Ja sam mu rekao da to obuce.”
“Onda ga zovi i neka to obuce”, naredio je. (Pozvao sam ga, rekao da je to Resulullahova naredba), i on je to obukao. Kada se okrenuo da ide, Resulullah, a. s., je rekao:
“Šta mu je pa nece da nosi ovu novu? Zar ta nije ljepša?”99
Odredena Pejgamberova saopcenja o nacinu odijevanja, koja prenose ashabi, su slijedeca:
Ibn Abbas, r.a., prica:
“Ja sam na Resulullahu, a. s., vidio najljepšu mogucu odjecu.”100
 |
“Pejgamberova, a. s., najomiljenija vrsta odjece bila je košulja (kamis).”101
Ashab Kurre, r. a., prica:
“Ja sam, radi priznavanja dominacije, zajedno sa jednom grupom ljudi iz plemena izišao pred Resulullaha. Reveri Pejgamberove, a. s., košulje bili su bez dugmadi…”102
Enes b. Malik, r. a., prica:
“Medu odjecom koju je nosio, Pejgamber, a. s., je najviše volio hibere-i jemaniju.”103 (Hibere je zeleno pamucno platno crvenih pruga, koje se tka u Jemenu, što znaci da platno nije jednobojno vec dezenirano i u nekoliko boja.)
El-Berra’ b. Azib, r. a., prica:
“Nisam vidio da nekome toliko pristaje odjeca crvenih dezena kao što je pristajala Peygamberu. Kada sam Resulullah, a. s., vidio u ovoj odjeci, njegova mubarek kosa padala je do ramena.”104
Semure b. D?undub, r. a., prenosi:
“Hazreti Pejgamber je rekao: “Oblacite bijelu odjecu pošto je ona krajnje cista i lijepa.”105
Aiša, r. a., prica:
“Resulullah je jedno jutro izišao vani iz kuce iako je na sebi imao crni vuneni izar (peštemalj, odjecu koja prekriva tijelo od prsa nadolje).”106
 |
Pejgamberova vanjska odjeca
Eša’s b. Sulejn, r. a., prica:“Meni je ispricala tetka, a njoj njen amid?a, koji je rekao: Jednom sam išao ulicama Medine vukuci izar po zemlji. Uto sam iza sebe cuo glas: “Podigni svoj izar gore pošto ce nepovlacenje izara po zemlji osigurati da on ostane cišci i da du?e traje”, govorio je. Kada sam se okrenuo i pogledao, vidio sam da je Resulullah, a. s., bio taj koji mi je to govorio.”107
Od Seleme b. El-Ekvaa, r. a.:
“Hzr. Osman je nosio izar koji je dosezao do pola njegovih nogu i govorio: “I izari mog prijatelja, odnosno Resulullaha, bili su isti ovakvi.”108
 Pejgamberov pečat nalazi se u istanbulskom muzeju Topkapi saray. |
Enes b. Malik, r. a., prica:
“Pejgamberov mubarek pecat bio je od srebra, a njegov luk od habeškog kamena.
Kada je Resulullah htio napisati pismo liderima stranih zemalja, naredio je da mu se napravi jedan prsten-pecat.
“Još mi je pred ocima sjaj prstena sa Pejgamberovog prsta”.
“Na luku Pejgamberovog mubarek pecata bila je u tri reda izgravirana fraza “Muhammed Resulullah”. U prvom redu stajalo je “Muhammed”, u drugom redu “Resul”, a u trecem rijec “Allah”.”109
Pejgamberov nacin hoda
Ebu Hurejre, r. a., prica:“Ja nisam vidio nikoga ljepšeg od Resulullaha; kao da se na njegovom licu sunce prelivalo. Isto tako, nisam vidio nekoga ko je br?e hodao od Pejgambera; zemlja se gotovo presavijala pod njegovim nogama kada je koracao. Iduci za njim, mi smo ulagali velike napore kako ne bismo ostali iza njega.”110
Rijecima “Kada bi moj djed, hzr. Alija, predstavljao Resulullaha, on bi rekao slijedece: “Kada bi koracao, Resulullah bi oštro podizao noge, gotovo kao da ide nizbrdo”111, jedan od hzr. Alijinih unuka, Ibrahim b. Muhammed, r. a., istakao je da je Pejgamber, a. s., imao jedan prijatan hod.
A hzr. Jezid ibni Mirsad, r. a., rekao je slijedece:
“Kada je koracao, išao je stalo?eno, ali brzo. Oni pored njega ga nisu mogli sustici.”112
Od Ebu Atabea, r. a.:
“Kada je išao, hodao je sna?nim koracima.”113
  Djelo Lilium Auratum, izrađeno 1871. g.Géromeovo djelo Grad Fayoum |
“Njegovi pokreti su uvijek bili umjereni. U odlasku negdje išao bi pravo svojim putem, dostojanstvom zrelosti, brzo i ne naginjuci se ni lijevo ni desno. Ali, koracao je brzo i sa lahkocom tako da je izgledalo kao da šeta, mada su, iako su hodali brzo, oni sa njim ostajali iza njega.”115
Pejgamberov nacin sjedenja
Kajle binti Mahreme, r. a., prica:“Kada sam ugledao Resulullaha, a. s., kako sjedi beskrajno skromno i ponizno, od njegove impozantnosti mi se tijelo pocelo tresti.”116
 David Robertsovo djelo pod nazivom Nubya i Egipat (desno) i Sultan Hasanova medresa (dolje) |
“Vidio sam Pejgambera naslonjenog na jastuk koji se nalazio sa njegove lijeve strane.”117
Pejgamberov nacin govora
Resulullah je bio covjek poznat po svom utjecajnom stilu i mudrom i kategoricnom obracanju. Njegovo obracanje je ostavljalo veoma veliki utjecaj na ljude i svi su osjecali veliko zadovoljstvo slušanjem njegovih sohbeta. I rivajeti, koji su do nas dospjeli zahvaljujuci njegovim ashabima, iznose ovu njegovu odliku. Odredena predanja o tome su slijedeca:Allahov Resul je bio najelokventniji od svih ostalih, onaj sa najispravnijim govorom, najslatkorjeciviji (sa njegovih usana tekao je med)! On je ovako govorio: “Ja sam najjasniji medu Arapima (onaj koji govori bez greške, koji prica jasno i lijepo).”118
Aiša, r. a., na slijedeci je nacin opisala Resulullahove rijeci:
“On nije redao rijeci nabrzinu i jednu za drugom, kao što vi pricate; pricao je malo i sadr?ajno. Vi, medutim, stalno ve?ete recenicu za recenicom.”119
“Allahov Resul je pricao veoma kratko i vrlo jasno. Ovakav njegov govor mu je od Allaha, d?. š., donio D?ibril. U kratkim recenicama je izlagao sve svoje zamisli. Govorio je kratkim i jasnim recenicama, u njegovim rijecima nije bilo ni viška ni manjka. Rijeci su mu harmonicno slijedile jedna drugu, zastajao je izmedu rijeci tako da su slušaoci pamtili njegove rijeci. Glas mu je bio sna?an i prijatan. Pricao je po potrebi i nije izgovarao ru?ne rijeci. Kada bi bio i ljut i raspolo?en uvijek je (ne za svoj nefs, vec za Allahovo zadovoljstvo) govorio istinu.”120
“Okretao je lice od onih koji nisu lijepo pricali. Kada bi bio primoran izgovoriti neku nemilu, ru?nu rijec, on bi se koristio aluzijom.”121
Oni kod njega pricali bi nakon što bi on ušutio. Pred njim se ne bi raspravljalo.122
Prema ashabima je bio krajnje nasmijan i vedar, svidao mu se njihov govor, slušao ih pa?ljivo i smatrao se jednim od njih.123
Aiša, r. a., prica:
“Njegovi mubarek govori su bili odabrani. Razumio ga je svako ko ga je slušao.”124
Ebu Umame, r. a.:
“Od svih ljudi on je bio onaj sa najnasmijanijim licem i najprijatnijom prirodom.”125
Enes, r. a., saopcio je slijedece:
“Resulullah, a. s., je bio najdomišljatiji od svih.”126
Pejgamberov lijepi miris
Pejgamber, a. s., je veliki znacaj pridavao cistoci. Sam je uvijek bio poput miska, izuzetno cist, odisao je prijatnim i lijepim mirisima, a muslimanima je, isto tako, preporucivao cistocu. U rivajetima ashaba prenose se detalji u vezi sa ovom lijepom odlikom Resulullaha, a. s. Neki od tih rivajeta su slijedeci:Enes b. Malik, r. a., je rekao slijedece:
“Kada bi Resulullah prošao nekom od ulica Medine, zbog toga što se odmah osjecao njegov miris poput miska, narod je govorio da je tim putem prošao Pejgamber. Mi smo dolazak Pejgambera razumijevali po ljepoti njegovog mirisa.”127
Ibn Ebi Adi, Humejd, Enes, r. a.:
U svome ?ivotu nisam dotakako nijedan vuneni štof, a ni svilu koji su bili mekši od Resulullahove ruke. A niti sam pomirisao miris koji je ljepše mirisao od Resulullahovog mirisa.128
Muaz b. Hišam, r. a., od svog oca Katadea od Enesa je ovako prenio:
“Resulullah, s. a. v. s., je bio prepoznatljiv po svom lijepom mirisu. Resulullah, s. a. v. s., je bio lijep. A i miris mu je bio prijatan. Uporedo sa tim, volio je miris.” 129
“Njegovo tijelo je bilo cisto i imao je prijatan miris. Bilo da se namiriše ili ne, njegov ten je mirisao ljepše od najljepših mirisa. Ako bi se neko rukovao sa njim, cijeli dan bi osjecao njegov cisti miris, a ako bi svojom mubarek rukom pomilovao neko dijete po glavi, to dijete bi se prepoznavalo medu ostalom djecom.”130
Omiljena Pejgamberova jela
“Nije volio veoma topla jela.”131 “Meso je bilo njegovo najomiljenije jelo.”132
“Tikvu je mnogo volio.”133
“Jeo je meso ulovljene ptice.”134
“Od hurmi je najviše volio ad?ve hurmu.”135
U vezi sa Pejgamberovim omiljenim jelima, Aiša, r. a., je rekla slijedece:
“Volio je slatko i med.”136
  Pieter Gysels Antwerp (1625-1690), Bašča |
Aiša, r. a., je, kao dodatak, saopcila slijedece:
“Dinju i lubenicu jeo je sa neosušenom hurmom.”138
D?abir, r. a.:
“Cesto je jeo svje?u hurmu i dinju i govorio ‘Ovo je lijepo voce’.”139
“Nikada nije ismijavao neko jelo. Ako bi mu se svidjelo, jeo bi, a ne bi jeo ako mu se ne bi svidjelo. Kada mu se jelo ne bi svidjelo, ne bi ga hulio pred nekim drugim.” 140
A odredeni Pejgamberovi hadisi u kojima govori o nekim omiljenim jelima su slijedeci:
“Najljepši dio mesa su leda.”141
“Sirce je veoma lijep dodatak.”142
 |
“Nastavite jesti med koji se stavlja u mješinu sa maslom pošto u ovome dvoma, nesumnjivo, ima lijeka za sve bolesti, osim za smrt.”144
“Jedite i koristite maslinovo ulje pošto je to ulje mubarek.”145
Omiljeni Pejgamerovi napici
Aiša, r. a., saopcava:“Od šerbeta volio je slatka i hladna šerbeta.146
“Pejgamber, a. s., je volio napitke poput šerbeta od meda i šire od hurme i suhih gro?dica.”147
“Najomiljeniji Pejgamberovi napici su bila hladna i slatka šerbeta.”148
“ Od šerbeta je najviše volio šerbe od meda.”149
“Od onoga što se pije najviše je volio mlijeko.”150
Pejgamber, a. s., je za mlijeko rekao slijedece:
“Kada Allah, d?. š., nekoga nahrani neka taj cini dovu: ‘Allahu, ucini nam bericetnim ovo jelo i daj nam u tome hajirli opskrbu.’ A i kada Allah, d?. š., nekoga napije mlijekom, neka i taj cini dovu: ‘Allahu, ucini nam berictenim ovo mlijeko i podari nam još više mlijeka’ pošto, osim mlijeka, ne znam ništa drugo što bi moglo nadomjestiti hranu i pice.”151
Ono što je Pejgamber rekao o vodi
Pejgamber, a. s., je, narocito prilikom putovanja, dijelio vodu ashabima. Na primjer, prilikom jednog putovanja se zaustavio na jednom mjestu i od saputnika zatra?io vode. Nakon što je oprao ruke i lice, napio se vode i rekao ashabima pored sebe: “Pospite i vi jednu kolicinu po svome licu i vratu.”152Nakon što bi se napio vode, Resulullah, a. s., bi ovako cinio dovu:
“Hvala Allahu koji je Svojom milošcu vodu stvorio slatkom, a ne ljutom i slanom.”153
A u drugom svome hadisu Resulullah, a. s., je rekao slijedece o vodi:
“Allah je stvorio vodu kao sredstvo za cišcenje. Ništa je ne mo?e zaprljati osim materija koje joj mijenjaju okus, boju ili miris.”154
Neke od lijepih Pejgamberovih cudi
Prikupljanjima od velikih islamskih alima kao što su Tirmizi, Taberani, Buhari, Muslim, Imam-i Ahmed, Ebu Davud i Ibni Mad?e, poznat kao Hud?d?et-ul-imam Gazali, na slijedeci je nacin rezimirao odredene cudi Muhammeda, a. s.:“Resulullah je bio najmekše naravi, najhrabriji, najpravedniji i najcasniji od svih ljudi. Medu svima je bio najdare?ljiviji. Hurma, jecam, bilo šta bilo, onime cime ga je Allah opskrbljavao, ostavljao je samo ono što ce jesti u toku godine, a ostatak je trošio na Allahovom Putu. Davao je kada bi se tra?ilo nešto što se nalazi kod njega.
I u pogledu stidljivosti je bio najsavršeniji od svih drugih. Ljutio bi se radi Gospodara, a nije se srdio radi svoje individue.
Primjenjivao je pravdu pa makar to štetilo njemu samome ili njegovim ashabima.
Allahov Resul je bio najskromniji od svih, onaj koji je, bez otezanja, najrjecitije govorio, onaj sa najvedrijim licem. Ništa od ovosvjetskih poslova nije ga moglo gurnuti u zabrinutost.
Obilazio je i bolesnike na drugom kraju Medine, volio je lijepe mirise, a gnušao se na smrad. Sjedio je i jeo sa siromašnima. Ni prema kome se nije grubo odnosio, prihvatao bi izvinjenje onome ko bi mu se izvinjavao. Šalio se, ali je govorio istinu.
Kada bi vidio dozvoljene igre, ne bi ih zabranjivao, takmicio se sa svojim ?enama. Jadne nije omalova?avao zbog njihovog siromaštva, ni bogatima nije ukazivao poštovanje radi njihove imovine; Allahu, d?. š., je ravnopravno pozivao i jedne i druge. Allah, d?. š., je u njemu objedinio uzvišenu cud i besprijekornu politiku...
Allah, d?. š., poducio ga je svim ljepotama, pravim putevima, vijestima o dogadajima koji su zadesili one prije i koji ce zadesiti one poslije, stvarima kojima ce se postici spas i bla?enstvo na Ahiretu, svemu onome na cemu ce se zavidjeti i za cime ce se ici i nece ici na ovome svijetu.
Neka nas Allah, d?. š., ucini uspješnim u izvršavanju njegovih naredenja i da idemo tragom njegovih djela.”155
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
