SAOPCENJE NAŠEG PEJGAMBERA

Kao što je Allah, d?. š., i saopcio u ajetu “Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se nareduje...” (Aš-Šura, 15), Muhammed, a. s., posljednji je pejgamber koji je bio zadu?en da opominje ljude. Kao i svi ostali poslanici, i Muhammed, a. s., je pozivao ljude na Pravi Put, u vjeru u Allaha, d?. š., ?ivot za Ahiret i uzoran moral. Metode koje je koristio prilikom ovog poziva, oblik i nacin izlaganja i pristupa trebali bi biti uzor svim muslimanima; svaki musliman bi, prilikom pozivanja ljudi u vjeru, trebao pricati i ponašati se kao Resulullah.
U Kur’anu je na slijedeci nacin Muhammedu, a. s., naredeno da istice da je on zadu?en da opominje ljude:
Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajuci jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim” (Yusuf, 108).
Resulullah je ucinio maksimum onoga što je bilo u njegovoj moci kako bi ljude upozorio, ulo?io je maksimalne napore radi upozoravanja što veceg broja ljudi. U jednom ajetu se ka?e slijedece:
Reci: “Ko je svjedok najpouzdaniji?” - i odgovori: “Allah, On ce izmedu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim.” Reci: “Samo je On - Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim” (Al-An’am, 19).
Dok je dostavljao Kur’an, Resulullah je u potpunosti izmijenio izopacena vjerovanja mušrika koja su im u nasljedstvo ostala od njihovih predaka, zbog cega je bio suocen sa njihovim presijama i odupiranjima. Medutim, dr?eci se Allahovih naredbi, on nikada nije obracao pa?nju na njihove šprdnje i presije. Allah, d?. š., se u Kur’anu na slijedeci nacin obraca Muhammedu, a. s.:
Ti javno ispovijedaj ono što ti se nareduje i mnogobo?aca se okani, Mi cemo te osloboditi onih koji se rugaju (Al-Hid?r, 94-95).
I savremeni muslimani bi, isto tako, bez obracanja pa?nje na udovoljavanja ljudi i bez razmišljanja o tome šta ce ko reci, trebali ostalima objašnjavati kur’anski moral; trebali bi, pridr?avajuci se Resulullahovog sunneta, “ne plašiti se grdnji onih koji grde”. To je jedan alamet morala i bogobojaznosti kojom ce Allah, d?. š., biti zadovoljan i koju ce nagraditi D?ennetom. Muhammed, a. s., je na slijedeci nacin saopcio muslimanima da se pridr?avaju ovog njegovog sunneta:
“Neka ono što vam govorim oni koji me vide (moji svjedoci) prenesu i saopce onima koji me ne vide, “33
Muhammed, a. s., je ljudima saopcio da je Allah, d?. š., Svemoguci

Ismail Hakki Altunbezer. Levha dželi sulus. Jedan kur’anski ajet: ‘‘...Allah, zaista, sve može’’ (Al-Baqarah, 20).
Da bi mogli ispravno procijeniti Allahovu moc i da bi, strahujuci od Njega, postigli uzoran moral, Resulullah, a. s., je ljudima saopcio Allahovu moc i iznosio dokaze velicanstvenosti u Njegovom stvaranju i bio povod da oni postignu bogobojaznost i ljubav prema Allahu, d?. š. U Kur’anu je Muhammedu, a. s., saopceno da slijedecim ajetima objašnjava dokaze Allahovog stvaranja i Njegove moci:
Reci: “Ka?ite vi meni - ako bi Allah dao da vam noc potraje vjecno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne cujete?” Reci: “Ka?ite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjecno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noc dao da u njoj otpocinete? Zar ne vidite? (Al-Qasas, 71-72).
Isto tako, Muhammed, a. s., je i onima koji ne vjeruju u buduci svijet iznosio dokaze Allahovog stvaranja i saopcavao im da Allah, d?. š., koji je u stanju sve to stvoriti, nesumnjivo ima takvu moc da to ponovo svori i na buducem svijetu. Ovu bitnu cinjenicu Resulullah je na slijedeci nacin saopcio svome narodu:
Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je On iz nicega stvorio. I, Allah ce to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve mo?e (Al-’Ankabut, 20).
Neki od ku’anskih ajeta koje je Resulullah prenio i saopcio ljudima, a koji govore o tome da je Allah, d?. š., lišen svih nedostataka, da apsolutno ne osjeca potrebu ni za cime, glase:
Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!” Reci: “Meni je naredeno da budem prvi medu onima koji se pokoravaju”- i: “Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!” Reci: “Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu” (Al-An’am, 14-15).
U Kur’anu se Resulullahu saopcava da na slijedeci nacin objašnjava da Allah, d?. š., ne mo?e imati pomocnika, nekoga ko mu je slican, i da je On apsolutni Gospodar svega:
Reci: “Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?” - i odgovori: “Allah!” Reci: “Pa zašto ste onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu štetu otkloniti?” Reci: “Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su ucinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje cini slicno?” Reci: “Allah je Stvoritelj svega i On je Jedini i Svemocni” (Ar-Ra’d, 16).
Svome narodu, koji, iako zna za postojanje Allaha, d?. š., ne razmišlja o Njegovoj superiornoj moci, i koji zbog toga ne mo?e spoznati Njegovu velicinu, Muhammed, a. s., je objavio i ucinio da prizna Allahovo postojanje i velicinu. A nakon toga ih je pozvao na prihvatanje pouke i strahopoštovanje. U kur’anskim ajetima se ka?e slijedece:
Upitaj: “Cija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?” “Allahova!” - odgovorit ce, a ti reci: “Pa zašto onda ne dodete sebi?” Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira velicanstvenog?” “Allah!” - odgovorit ce, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?” Upitaj: “U cijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne mo?e zašticen biti, znate li?” “Od Allaha!” - odgovorit ce, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?” (Al-Mu’minun, 84-89).
Muhammed, a. s., je ljudima saopcio da je Allahov put jedini ispravni put
Mnogi ljudi, kao svoje ?ivotne puteve, odabiraju puteve koji su puni nastranih, pogrešnih, sujevjernih ubjedenja, štetnih ideja i metoda. Sve to covjeku ne mo?e donijeti ništa drugo osim gubitaka na ovom i na buducem svijetu. Što se tice Resulullaha, on je ljude pozivao na najljepši i najcasniji put - Allahov Put, i ulagao je nesebicne napore kako bi bio povod za spas ljudi na dunjaluku i Ahiretu:
Reci: “Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraceni stopama našim - a Allah nas je vec uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi Put: ‘Hodi nama!’” Reci: “Allahov Put je - jedini Pravi Put, i nama je naredeno da Gospodara svjetova slušamo’’ (Al-An’am, 71).
I u svojim hadisima Resulullah je isticao da je najbolji put onaj na koji upucuje Allah, d?. š., i Njegov poslanik:
Nesumnjivo, najljepši govor je Allahova knjiga, a najljepši put je Resulullahov Put.”34
Muhammed, a. s., je ljude odvracao od širka
Jedno od najbitnijih pitanja od kojih je Muhammed, a. s., odvracao ljude je širk. Kao što se vidi i iz kur’anskih ajeta, Resulullah je stalno opominjao ljude na cinjenicu da je Allah, d?. š., Jedan i Jedini, da, mimo Njega, nijedno ?ivo bice ne posjeduje nikakvu moc i upozoravao ih da se cuvaju paganstva i mnogoboštva. U nizu kur’anskih ajeta Muhammedu, a. s., se saopcava da ljude upozori na širk. Neki od tih ajeta glase:
Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajuci jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim” (Yusuf, 108).
Reci: “Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga Njemu ravnim ne smatram.” Reci: “Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim.” Reci: “Mene niko od Allahove kazne ne mo?e u zaštitu uzeti; samo u Njega ja mogu utocište naci!’’ (Al-D?inn, 20-22).
Reci: “Meni se nareduje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajuci vjeru i nareduje mi se da budem prvi musliman.” Reci: “Ja se bojim patnje na Velikom danu ako budem Gospodaru svome neposlušan.” Reci: “Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajuci vjeru svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome hocete!” Reci: “Stradat ce, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje! Eto, to je pravo stradanje!” (Az-Zumar, 11-15).
Onaj koji sve iz nicega stvara, koji ce zatim to ponovo uciniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi Bog? Reci: “Doka?ite, ako istinu govorite!” (An-Naml, 64).
Muhammed, a. s., koji je svoj narod podsjecao da je Allah, d?. š., Jedini Bog, je, isto tako, na razlicite nacine saopcavao da ono što oni, pored Allaha, d?. š., smatraju bogovima nije u stanju ništa stvoriti, da ne posjeduje moc koja ljudima mo?e nanijeti štetu ili osigurati korist. Neki od kur’anskih ajeta, koji govore o tim pitanjima, glase:

Mustafa Rakim Efendi, 1797. ‘‘Oprost tražim od Allaha i Njemu se zahvaljujem. Nema drugog Boga osim Njega. Zaklinjem se da je Najveći i da nema druge moći osim Allaha.’’
Reci: “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima - ali vas oni nece moci nevolje osloboditi niti je izmijeniti” (Al-Isra’, 56).
Reci: “Ka?ite vi meni ili poka?ite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite” (Al-Ahkaf, 4).
Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoci” (Saba’, 22).
Reci: “Ka?ite vi meni koji su dio Zemlje stvorila bo?anstva vaša kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, vec nevjernici jedni druge obmanjuju’’ (Fatir, 40).
Vecina ljudi priznaje Allahovo postojanje, medutim, ne uspijeva spoznati Njegovu moc i velicinu, misle da im stvorenja mimo Allaha, d?. š., mogu priuštiti korist, ne mogu shvatiti da im je Allah, d?. š., Jedini Prijatelj i Onaj koji poma?e. Što se tice Resulullaha, on je svome narodu objasnio ove cinjenice i nastojao ih je osloboditi od širka. U kur’anskim ajetima se ka?e slijedece:
Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno ce reci: “Allah!” a ti reci? “Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti štetu ako Allah hoce da im je ucini, ili, da li bi mogli zadr?ati milost Njegovu ako On hoce da im je podari?” Reci: “Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju” (Az-Zumar, 38).
Reci: “Ko ce vas od Allaha zaštititi ako On hoce da vas zlo snade, ili, ko vam mo?e nauditi ako On ?eli da vam milost uka?e?” Osim Allaha, oni nece naci sebi ni zaštitnika ni pomagaca (Al-Ahzab, 17).
Jedini covjekov ?aštitnik i prijatelj je Onaj koji ga je stvorio - Allah, d?. š. Ali, ovu cinjenicu ne ?ele priznati oni koji ne osjecaju bogobojaznost, koji se ne boje Allaha, d?. š. Medutim, u teškim trenucima, u odredenim situacijama u kojima se osjecaju bespomocnim, ovi ljudi shvate da im, osim Allaha, d?. š., niko drugi ne mo?e pomoci. Ljude je na ovu cinjenicu podsjetio i Resulullah. Rekao je da, kada zapadnu u nevolje i probleme, ljudima niko ne mo?e pomoci osim jedino Allah, d?. š. U vezi s tim je u Kur’anu saopceno Resulullahu da svoj narod upozori na slijedece:
Reci: “Ka?ite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali, ako istinu govorite?” Njega biste samo molili da, ako hoce, otkloni od vas ono za što ste Ga molili, a ne bi vam ni naumpali oni koje ste Mu ravnim smatrali (Al-An’am, 40-41).
Vjernici, koji ne zaboravljaju ovu cinjenicu na koju ih je upozorio Resulullah, znaju da je, i kada ih ne zadesi neka nevolja, Allah, d?. š., jedini koji im mo?e pomoci, Jedina Moc koja ih mo?e osloboditi nevolja i problema. U Kur’anu se ka?e slijedece:
Reci: “Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno cemo biti zahvalni!’” Reci: “Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih” (Al-An’am, 63-64).
Pored toga, Resulullah je i u svojim hadisima vjernike upozorio da se cuvaju širka:
“(Najveci grijeh) je da Allahu, koji te je stvorio, pripisuješ ortaka.35
A u drugom svom hadisu Muhammed, a. s., na slijedeci nacin saopcava da ce Allah, d?. š., oprostiti sve grijehe, osim širka:
“Allah, d?. š., ka?e: ‘Ako jedan covjek zna da sam Ja Svemoguci, oprostit cu mu njegove grijehe. Opraštat cu mu sve dok on ne bude cinio širk.”36
A to koliko je za ljude narocito znacajna opasnost od potajnog širka Resulullah je saopcio slijedecim rijecima:
“Hocete li da vam ka?em šta je to cega se ja bojim za vas više nego što se bojim Ded?d?ala? To je tajni širk: kada, radi šepurenja, covjek ustane i slu?i polo?aju nekog drugog covjeka.37
“Širk u mom ummetu je skriveniji od šetnje mrava na ravnom kamenu u mrkloj noci, a njegovi alameti su prijateljstvo i ljubav zbog nepravde i mr?nja zbog pravde. A šta je vjera osim ljubavi u ime Allaha i mr?nja u ime Allaha? Allah, d?. š., ka?e: ‘Ako vi volite Allaha, onda Mi se pokorite, da bi i Allah volio vas.38
Resulullah je saopcio da znanje o gajbu pripada jedino Allahu
Rijec gajb je u Kur’anu upotrebljavana da bi se formuliralo ono što je ljudima nepoznato, ono tajnovito što covjek ne mo?e vidjeti. Ilustracije radi, ono što ce se desiti u buducnosti podaci su i saznanja koja ulaze u sferu gajba. Medutim, svi podaci u vezi sa buducnošcu, buducnost svakog covjeka, dr?ave, svake zgrade, svake stvari, sa svim njenim detaljima poznati su Allahu, d?. š. Resulullahu je na slijedeci nacin saopceno da ljudima objasni kako znanja o gajbu pripadaju jedino Allahu, d?. š.:
Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka” (Al-Kahf, 26).
Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji ne zna što ce se dogoditi; i oni ne znaju kada ce o?ivljeni biti’’ (An-Naml, 65).
Reci: “Gospodar moj pobjeduje istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno” (Saba’, 48).
Kada bi Resulullah povremeno bio pitan za nešto od gajba, on bi davao slijedeci odgovor:
Ne znam. Ja sam samo rob; znam ono što mi Allah saopci. Ne mogu znati ono što On ne saopci...”39
Resulullah je podsjetio ljude da Allah zna cak i najskrivenije razgovore
Poneki ljudi misle da su, kada smišljaju neko nevaljalo djelo ili kada sa svojim istomišljenicima planiraju neko loše djelo, kada ogovaraju i smišljaju spletke, sve to sakrili od drugih ljudi. Medutim, Allah, d?. š., zna sve ono što svaki covjek misli, što mu padne na pamet, ono što se šapuce medu dvjema osobama, sve ono što je na zemlji i na nebesima. Svjedok je svemu onome što covjek cini u svakom momentu svoga ?ivota. A svaki covjek ce na Ahiretu polagati racun za sve ono što je mislio da cini i govori u velikoj tajnosti. Mo?da ce covjek zaboraviti svoje izgovorene rijeci koje su pune zla, ali Allah, d?. š., na Danu obracuna pred covjeka ce iznijeti sve, pa i ono što je covjek mo?da zaboravio.
Skrecuci pa?nju na ovo pitanje, Resulullah je upozorio ljude na racun koji ce neizbje?no morati polo?iti. Odredeni ajeti koji govore o tome glase:
Reci: “Skrivali vi ono što je u srcima vašim ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji - Allah je svemocan!’’ (Ali ‘Imran, 29).
Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje” (Al-Isra’, 96).
I ako oni leda okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti; On zna glasno izgovorene rijeci, zna i ono što krijete” (Al-Anbiya’, 109-110).
Reci: “Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna” (Al-Hud?urat, 16).
Resulullah je saopcio da je Kur’an objava Allaha, d?. š.
U vrijeme Resulullaha, a i poslije njega, bilo je onih koji su nijekali da je Kur’an Allahova Knjiga, a išli su i tako daleko da su tvrdili da je Kur’an knjiga koju je napisao Muhammed, a. s. Medutim, sasvim je ocito da je Kur’an knjiga koju nije mogla napisati ni jedna ljudska ruka. Allahova rijec - Kur’an posjeduje niz mud?iza, jedinstvenih mudrosti, koje covjek ne mo?e dokuciti. Što se tice Muhammeda, a. s., on je ljude podsjetio na ovu cinjenicu i saopcio im da je Kur’an objavio Allah, d?. š. Odredeni kur’anski ajeti koji govore o ovom pitanju glase:
Reci: “Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je” (Al-Furqan, 6).
Reci: “Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj necete da vjerujete - ko je onda u vecoj zabludi od onoga koji je u protivrjecju dalekom od istine?” (Fussilat, 52).

Prvi, originalni primjerak Kur’ana (sura Al-Qadr) nalazi se u istanbulskom muzeju Topkapi Saray, u dijelu koji nije otvoren za javnost.
Sasvim je nesumnjivo da su oni koji izlaze sa tvrdnjom da je Kur’an napisao covjek neobaviješteni o mud?izama Kur’ana i rijecima koje sadr?e Allahovu neogranicenu mudrost. Unatoc tome, Kur’an predstavlja knjigu koju ne samo da nije u stanju napisati jedan covjek, vec ni svi ljudi cijelog Svijeta potpomognuti cak i svim d?inima. A Muhammedu, a. s., naredeno je da o ovom pitanju svome narodu saopci slijedece:
Reci: “Kad bi se svi ljudi i d?ini udru?ili da sacine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sacinili, pa makar jedni drugima pomagali” (Al-Isra’, 88).
A oni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hocete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoc pozovite, ako istinu govorite” (Yunus, 38).
A u jednom svome hadisu Muhammed, a. s., na slijedeci je nacin saopcio da je Kur’an govor Allaha, d?. š.:
“Kur’an je govor Allaha, d?. š. S obzirom da je to tako, uva?avajte ga tako što necete ciniti ono što je zabranio Rabb, Vlasnik Kur’ana.40
Resulullah je saopcio da je Kur’an radosna vijest i vodic vjernika
Muhammed, a. s., rekao je da Kur’an ljude izvodi na Pravi Put i savjetovao im da Kur’an prihvate kao svoju vodilju kroz ?ivot. Odredeni ajeti koji govore o ovome glase:
Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek D?ibrili kao istinu, da još više ucvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima” (An-Nahl, 102).
Reci: “Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na Pravome Putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve cuje i blizu je” (Saba’, 50).
U jednom svome hadisu Resulullah je na slijedeci nacin saopcio da je Kur’an vodic koji vodi ka spasu:
Ko Kur’an uzme ispred sebe Kur’an ce ga odvesti u D?ennet, a ko ga ostavi iza sebe njega ce, pak, odgurati u D?ehennem.41
Muhammed, a. s., saopcio je da se na Danu obracuna nikome nece tovariti grijesi drugoga
Jedno od raširenih izopacenih mišljenja u neukim zajednicama je i vjerovanje da ce se jednima pripisati grijesi koji pripadaju drugima. Ilustracije radi, kada neko nekoga nastoji sprijeciti u obavljanju nekog ibadeta, tada obicno nastupa sa recenicom: “Ja za to preuzimam grijeh”. Ta osoba ce, sasvim sigurno, imati grijeh zbog sprecavanja, ali ce, isto tako, ometena osoba imati grijeh za neizvršenje aktualnog ibadeta. Dakle, niko na sebe ne mo?e preuzeti grijeh koji je pocinio neko drugi. Na Sudnjem danu ce svi biti odgovorni i pitani jedino za ono što su sami pocinili. Niko nece biti pitan za grijehe drugih i ni na koga nece biti natovareni grijesi drugih. Allah, d?. š., je Muhammedu, a. s., saopcio da ovu temu objasni na slijedeci nacin:
Reci: “Zar da za Gospodara tra?im nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega? Što god ko uradi sebi uradi, i svaki grješnik ce samo svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome cete se vratiti i On ce vas o onome u cemu ste se razilazili obavijestiti!’’ (Al-An’am, 164).
A rijecima: “Niko nicije grijehe nece ispaštati42 Muhammed, a. s., je, takoder, dao objašnjenje ovom, u narodu raširenom, praznovjerju.
Pricajuci o onome što je zadesilo prijašnje narode, Resulullah je svome ummetu savjetovao da iz toga uzme pouku
Narodi koji su se, tokom historije, suprotstavljali Allahu, d?. š., vjeri i Allahovim poslanicima uvijek su nestajali u nesreci koja ih je zadešavala. Štaviše, sa lica zemlje su nestajali tako što iza sebe nisu ostavljali nikakvog traga. Kraj koji je zadesio ove narode cijelom bi covjecanstvu mogao poslu?iti kao pouka i upozorenje da se boje Allahove kazne i da se okrenu putem na koji je On skretao pa?nju:
Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!” (An-Naml, 69).
Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike la?nim smatrali!” (Al-An’am, 11).
Reci: “Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili; vecinom su oni mnogobošci bili” (Ar-Rum, 42).
Što se tice Resulullaha, on je, u svjetlu ovih ajeta, rijecima: “Polahko, o, moj narode! Narodi prije vas uništeni su onim što vi radite-zato što su se suprotstavljali svojim poslanicima i zato što su mijenjali knjige”43 svoj ummet upozorio na ono što je zadesilo prijašnje narode.
Podsjecao je ljude na smrt
Strah od smrti jedan je od strahova koji obuzimaju one koji ne vjeruju ili sumnjaju u postojanje Ahireta. Zato što misle da ce, zajedno sa smrcu, izgubiti sve i što su veoma strasno vezani za ovosvjetski ?ivot, oni apsolutno ne razmišljaju o smrti. Medutim, svaki covjek ce umrijeti u jednom trenutku kojeg je Allah, d?. š., odredio u njegovoj sudbini i od toga je apsolutno nemoguce pobjeci. Resulullah je, isto tako, naglasio da bijegom i nerazmišljanjem o smrti ovim osobama nece pridonijeti nikakvu korist i nastojao ih ponukati na razmišljanje o istinskom ?ivotu nakon smrti.
Reci: “Ako bje?ite od smrti ili pogibije, bje?anje vam nece pomoci, opet cete samo kratko u?ivati” (Al-Ahzab, 16).
Reci: “Dan vam je vec odreden, ne mo?ete ga ni za cas jedan zaustaviti niti ubrzati” (Saba’, 30).
Resulullah je savjetovao na razmišljanje o smrti te je, s tim u vezi, rekao slijedece:
Oni koji najviše spominju smrt i koji, prije no što ih zadesi, prave najbolju pripremu za nju. Eto, to su pametni.”44
Saopcio je da jedino Allah, d?. š., zna kada ce se desiti Smak svijeta
Jedno od pitanja koje zanima ljude je kada ce se dogoditi Smak svijeta. Premda je Allah, d?. š., saopcio da, osim Njega, niko ne mo?e znati kada ce se to desiti, a Resulullahu je naredio da na slijedeci nacin da odgovor kada ga pitaju o tome:
Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, mo?da je Smak svijeta blizu! (Al-Ahzab, 63).
Reci: “Ja ne znam da li ce uskoro biti ono cime vam se prijeti ili je Gospodar moj odredio da ce to poslije dugo vremena biti” (Al-D?inn, 25).
I ako oni leda okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti” (Al-Anbiya’, 109).
Saopcio je da ce neki u D?ehennemu ostati vjecno
Jedno od pogrešnih mišljenja koje je rašireno u neukim društvima je da ce se u D?ehennemu boraviti samo izvjesno vrijeme i da ce se nakon toga izaci iz njega. Medutim, Allah, d?. š., je saopcio da ce d?ehennemski azap za neke trajati vjecno. Pridr?avajuci se Allahovog naredenja, one koji tvrde da ce se u D?ehennemu ostati samo jedno ograniceno vrijeme Resulullah je, isto tako, obavijestio da ce neki ljudi u D?ehennemu ostati vjecno:
Oni govore: “Vatra ce nas doticati samo neko vrijeme.” Reci: “Da li ste o tome dobili od Allaha obecanje - jer, Allah ce sigurno ispuniti obecanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono što ne znate?” A nije tako! Oni koji budu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni ce stanovnici D?ehennema biti i u njemu ce vjecno ostati. A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili - oni ce stanovnici D?enneta biti i u njemu ce vjecno boraviti (Al-Baqarah, 80-82).
Muhammed, a. s., je u jednom svome hadisu rekao slijedece o d?ennetskom i d?ehennemskom ?ivotu:
Kada D?ennetlije budu u D?ennetu, a D?ehennemlije u D?ehennemu, tada ce se donijeti smrt. Stavit ce se izmedu D?enneta i D?ehennema i tu biti sasjecena. Potom ce jedan telal povikati: ‘O, stanovnici D?enneta! Nema više smrti, postoji vjecnost. O, stanovnici Vatre! Nema više smrti, postoji vjecnost. Time ce se još više povecati radost D?ennetlija, a i tuga D?ehennemlija.45
Rekao je da Allaha spominjemo najljepšim imenima
Kao što smo naprijed istakli, prilikom dostavljanja Objave, kada bi nešto saopcavao ili kada bi cinio dovu, Muhammed, a. s., je spominjao Allaha, d?. š., i velicao Ga najljepšim imenima. Resulullahu je na slijedeci nacin naredeno da i ljude poziva na ovo uzorno djelo:
Reci: “Zovite: ‘Allah’, ili zovite: ‘Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad namaz obavljaš, a i ne prigušuj ga; tra?i sredinu izmedu toga” i reci: “Hvaljen neka je Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoci - i hvaleci Ga velicaj!” (Al-Isra’, 110-111).
Podsjetio je da se ne pravi razlika medu poslanicima
U skladu sa Allahovom naredbom, Muhammed, a. s., je saopcio da ne pravimo nikakve razlike medu poslanicima koje je Allah poslao, i to naglasio u jednom hadisu: “Ne smatrajte poslanike superiornijim jedne nad drugima.”46 Svi poslanici su bili ljudi koje ja Allah, d?. š., volio, ucinio prijateljima, kojima je vjerovao; casni, bogobojazni i mubarek ljudi koje je obradovao D?ennetom. Svi pejgamberi su ljudima objavljivali Allahovu vjeru, sve one do kojih su mogli doprijeti su, poput Muhammeda, a. s., pozivali na Allahov Put. To je jedna veoma bitna vjera i stav, o cemu nas je obavijestio Resulullah. A u Kur’anu o ovom pitanju stoji slijedece:
Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku medu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo” (Ali ‘Imran, 84).
Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo” (Al-Baqarah, 136).
Resulullah je pozivao ljude na uzoran moral
Kao što smo isticali tokom cijele knjige, Resulullah je posjedovao jedan moral koji je uzor cijelom covjecanstvu. Isto tako je ljude pozivao na uzorno ponašanje i saopcio kakav treba biti moral i ponašanje sa kojim ce Allah, d?. š., biti zadovoljan. Odredeni ajeti u kojima se Resulullahu nareduje da ljude podsjeca na uzoran moral glase:
Reci: “Dodite da vam ka?em šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridru?ujete, da roditeljima dobro cinite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo - ne pribli?avajte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto, to vam On preporucuje da biste razmislili - i da se imetku siroceta ne pribli?avate, osim na najljepši nacin, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite - Mi nikoga preko njegove mogucnosti ne zadu?ujemo - i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite - eto, to vam On nareduje da biste to na umu imali” (Al-An’am, 151-152).
Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate” (Al-A’raf, 33).
A odredeni hadisi u kojima Resulullah poziva i savjetuje uzoran moral glase:
Gospodar mi je naredio devet stvari: da se i javno i tajno bojim Allaha, d?. š., da govorim pravedno i kada sam ljut i kada sam raspolo?en, da budem štedljiv i u siromaštvu i u bogatstvu, da budem prijatelj i sa onima koji se odmetnu od mene, da dajem i onome ko nije sa mnom, da oprostim onome ko me zlostavlja, da moja šutnja bude razmišljanje, da moj govor bude spominjanje Allaha (zikr), da moj pogled bude pouka (ibret) i da naredujem ono što je ispravno i lijepo.47
Oprosti onima koji te zlostavljaju; idi onome ko se ljuti na tebe; cini dobrocinstvo onome ko ti cini zlo; govori istinu pa makar bila i protiv tebe.”48
“Ma gdje da bio, oslanjaj se na Allaha, a na zlo odgovaraj dobrocinstvom; to ce ga uništiti. Prema ljudima se lijepo ophodi.49
Prema ljudima se ophodite uzornim moralom.”50
Izaslanicima koje je poslao u Jemen Resulullah je savjetovao slijedece:
Kao što sirce kvari med isto tako loša narav kvari posao.”51
“Dostojanstvo vjernika je njegova vjera, plemstvo je njegov uzorni moral, a ljudskost njegov razum.”52
Resulullah je upozorio ljude na oholost
Muhammed, a. s., je saopcio da su oholost i hvalisavost odlike ru?nog i lošeg morala i da ce oholi biti ka?njeni D?ehennemom. Resulullah je takoder upozorio na ovo veliko zlo, a poniznošcu, skromnošcu, nje?nošcu i saosjecajnošcu bio je u svim situacijama najbolji primjer ostalima. Odredena upozorenja na opasnost oholosti, koja je Resulullah istakao u svojim hadisima, glase:
Allah, d?. š., je lijep i voli ljepotu. A što se tice oholosti, ona predstavlja anuliranje pravednosti i omalova?avanje ljudi.”53
Kada se, smatrajuci se višim od njih, neko dr?i daleko od naroda, on se tada upisuje medu nasilnike i biva zahvacen zlom koje ih zadesi.”54
Resulullah je upozorio i one koji se hvališu svojim precima i porodicom i koji se zbog toga ohole i rekao slijedece:
“Ili ce ljudi prestati da se hvališu svojim mrtvim precima koji nisu ništa više od d?ehennemskog uglja, ili ce pred Allahom spasti na dered?u koja je ni?a od gundelja, koji svojim nosom gura izmet. Allah, d?. š., vas je ocistio od d?ahilijjetske oholosti. Vi ste napokon ili sretni vjernici ili unesreceni fed?iri. Svi ljudi su Ademova djeca, a Adem je stvoren od zemlje.55
Resulullah je svojim ashabima savjetovao da se uvijek lijepo odijevaju, da izgledaju fino i dotjerano. Medutim, u isto vrijeme ih je podsjetio i na to da ce covjek, koji se oholi zbog svoje ljepote ili onoga što odijeva, biti poni?en i na dunjaluku i na Ahiretu te rekao da u svim prilikama budu skromni. Jedan od tih hadisa glasi:
“Iduci u odredenoj odjeci koja mu se dopada i sa dotjeranom kosom jednog covjeka je obuzela oholost tako da je odjednom potonuo u zemlju. Tu ce nastaviti tonuti u mukama sve dok ne nastupi Smak svijeta.”56
Resulullahova saopcenja o udjeljivanju (infaku)
Infak je trošenje imovine i ?ivota na Allahovom Putu, a na nacin kako ce Allah biti zadovoljan time. Ashabi su Poslaniku postavljali izvjesna pitanja u vezi sa infakom, a on im je objasnio kakav infak treba biti i podsticao ih da ga cine. Kur’anski ajeti koji govore o infaku glase:
Pitaju te kome ce udjeljivati. Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje ucinite Allah sigurno zna” (Al-Baqarah, 215).
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veca od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “Višak!” Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili (Al-Baqarah, 219).
Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoce od robova Svojih, a kome hoce uskracuje; što god vi udijelite, On ce to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje” (Saba’, 39).
Odredeni hadisi u kojima Muhammed, a. s., vjernike upozorava da se klonu škrtosti i da dare?ljivo cine infak glase:
“Izbjegavajte-zulum zato što ce zulum biti tama na Kijametu. Izbjegavajte i škrtost-pošto je škrtost uništila one prije vas, uputila ih na medusobno prolijevanje krvi i da ono što im je zabranjeno smatraju dozvoljenim.57
“Volite siromašne i budite blizu njih. Ako vi njih budete voljeli, i Allah ce voljeti vas. Ako vi budete blizu njih, i Allah ce biti blizu vas. Ako vi njih obucete, i Allah ce vas obuci. Ako vi njih nahranite, i Allah ce vas nahraniti. Budite dare?ljivi, da bi i Allah, d?. š., bio dare?ljiv prema vama.58
Muhammed, a. s., je bio poslanik i d?inima
U 72. kur’anskom poglavlju, Al-D?inn, Allah, d?. š., saopcava da su i d?ini slušali Muhammedova, a. s., saopcenja i Kur’an i da je jedna grupa njih, kao muslimani, bila potcinjena Muhammedu, a. s. Neki od kur’anskih ajeta koji govore o tome glase:
Reci: “Meni je objavljeno da je nekoliko d?ina prisluškivalo i reklo: ‘Mi smo, doista, Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi Put upucuje - i mi smo u nj povjerovali i više nikoga necemo Gospodaru našem ravnim smatrati’’ (Al-D?inn, 1-2).
Opet u poglavlju Al-D?in, Allah, d?. š., saopcava da su muslimani d?ini rekli slijedece:
“I mi smo, cim smo Kur’an culi, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje ni štete ni nepravde ne treba da se boji; i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi Put su izabrali” (Al-D?inn, 13-14).
Ovi d?ini naglašavaju da je, govoreci la?i o Allahu, d?. š., jedna grupa njih izmišljala praznovjerja. Odlike ovog praznovjerja, u koje su d?ini prethodno vjerovali, na slijedeci nacin se objašnjavaju u poglavlju Al-D?in:
“A On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo sebi ni druge ni djeteta; jedan naš bezumnik je o Allahu la?i govorio, a mi smo mislili da ni ljudi ni d?ini o Allahu la?i ne govore” (Al-D?inn, 3-5).
A u drugom ajetu saopcava se da su se, kada je Muhammed, a. s., ustao radi namaza, d?ini u gomilama okupili oko njega i tiskali se:
A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali (Al-D?inn, 19).
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, Muhammed, a. s., je kao pejgamber poslan svim ljudima i svim d?inima. Kur’an je bio vodic i ljudima i d?inima
Resulullahova upozorenja nevjernicima
Oni koji su negirali Kur’an i Muhammedovo, a. s., poslanstvo izazivali su niz neprijatnosti Resulullahu, nastojali su sprijeciti njegovu misiju dostavljanja Objave, štaviše, nastojali su ga ubiti, porobiti i protjerati. On im je, medutim, u svim slucajevima objašnjavao Allahovu moc, postojanje, iznosio im cinjenicu da je on uistinu poslanik i da je Kur’an Knjiga Istine i upozoravao ih na strahote d?ehennemskog azaba. Medutim, cak i nakon osvajanja, Muhammed, a. s., nikada nije vršio presiju nad nevjernicima, nasilno nije nastojao nikoga preobratiti u islam i saopcio je da su svi slobodni u ispovijedanju svoje vjere.
Odredeni kur’anski ajeti koji govore o tome glase:
I ako te oni budu u la? utjerivali, ti reci: “Meni - moja, a vama - vaša djela; vi necete odgovarati za ono što ja radim, a ja necu odgovarati za ono što vi radite” (Yunus, 41).
Reci: “Meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!” I ako oni leda okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti; On zna glasno izgovorene rijeci, zna i ono što krijete, a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pru?anje u?ivanja još za izvjesno vrijeme.” “Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslu?ili!” - rece on - “a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tra?iti pomoc protiv onoga što vi iznosite” (Al-Anbiya’ 108-112).
Reci: “O, narode moj, cinite sve što mo?ete, a cinit cu i ja; saznat cete vi vec koga ceka sretan kraj!” Nasilnici, sigurno, nece uspjeti (Al-An’am, 135).
Sa nevjernicima nije ulazio u nepotrebna raspravljanja
Kao što smo vec istakli, prema onima koji su nijekali Allahovo postojanje i njegovo poslanstvo, Muhammed, a. s., je zauzimao jedan veoma strpljiv i razuman stav; nikada nije pribjegavao sili i presijama. Štaviše, naglasio je da ce se prema njima slijediti jedan pravican odnos i da se sa njima nece ulaziti u nepotrebne rasprave. Sve to je u skladu sa Allahovim naredbama koje su istaknute u narednom ajetu:
Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se nareduje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: “Ja vjerujem u sve Knjige koje je Allah objavio, i naredeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah ce nas sve sabrati, i Njemu ce se svi vratiti” (Aš-Šura, 15).
Nevjernike je pozvao na pokajanje
Allah, d?. š., je neograniceno milostiv, saosjecajan i Onaj koji mnogo oprašta. On u Kur’anu saopcava radosnu vijest da ce primiti pokajanje svakog Svoga roba i da ce oprostiti grijehe ukoliko ih covjek prestane ciniti. Resulullah je, isto tako, nevjernicima prenio ovu Allahovu radosnu vijest:
Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit ce im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo (Al-Anfal, 38).
I u svojim hadisima Muhammed, a. s., je na slijedeci nacin podsjetio ljude da se u svim situacijama mogu kajati i tra?iti oprost:
“Kapija oprosta je otvorena i nece se zatvarati sve dok Sunce ne izade sa zapada.”59
Saopcio je da ce nevjernici sigurno biti pora?eni
U svim rijecima i djelima Muhammeda, a. s., moguce je vidjeti njegovo povjerenje, predanost i privr?enost Allahu, d?. š. Uvijek je, cak i u najte?im trenucima, bio siguran da ce mu Allah, d?. š., sigurno pomoci, da ce vjernici pobijediti, a nevjernici biti pora?eni. Primjer toga je i naredni kur’anski ajet u kome mu se nareduje ono što ce reci:
Reci onima koji nece da vjeruju: “Bit cete pobijedeni i u D?ehennemu okupljeni, a on je grozno boravište!” (Ali ‘Imran, 12).
A u jednom svome hadisu Pejgamber je rekao:
“Sigurno ce se ispuniti ono što vam je obecano; vi ne mo?ete Allaha naciniti bespomocnim.”60
Podsjecanjem na postojanje Ahireta upozorio je nevjernike
Jedna od najupecatljivijih odlika nevjernika je da oni ne vjeruju u postojanje buduceg svijeta, Ahireta. I u vrijeme Muhammeda, a. s., nevjernici nisu vjerovali da ce ljudi na Ahiretu biti ponovo pro?ivljeni. A na ove njihove tvrdnje Resulullah je odgovarao na najmudriji i najjezgrovitiji nacin. Muhammedu, a. s., je u Kur’anu naredeno da prenese ove mudre ajete:
Oni govore: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar cemo, kao nova bica, doista biti o?ivljeni?” Reci: “Hocete, i da ste kamenje ili gvo?de ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne mo?e biti o?ivljeno.” - “A ko ce nas u ?ivot vratiti?” - upitat ce oni, a ti reci: “Onaj koji vas je i prvi put stvorio”- a oni ce prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kada to?” Ti reci: “Mo?da ubrzo!” (Al-Isra’, 49-51).
“ Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar cemo mi, zaista, biti o?ivljeni i naši preci davni?” Reci: “Da, a bit cete i poni?eni!” (As-Saffat, 16-18).
U nadi da ce mo?da ovi ljudi odustati od svog nevjerovanja i prihvatiti vjeru, Resulullah ih je podsjecao da je Ahiret korisniji i superiorniji u odnosu na dunjalucki ?ivot. Jedan od njegovih hadisa koji govore o tome je i slijedeci:
O, ljudi! Dunjaluk je roba koja je data unaprijed. I dobro i loše ce se iskusiti na njemu. A Ahiret je stvarno obecanje! Tamo vlada Svemoguci Vladar. Pravda ce naci svoje mjesto, a la? ce nestati. O, ljudi, budite djeca Ahireta, ne budite sluge dunjaluka pošto je dijete podredeno majci. (Dakle, ako budete djeca dunjaluka, bit cete, kao i dunjaluk, dostojni uništenja.) Svoja djela zasnivajte na strahu od Allaha, d?. š. Znajte da ce se vaša djela suociti sa vama, a vi cete se sresti sa Allahom. Ko uradi i najmanje dobro vidjet ce ga, a ko uradi i najmanje zlo vidjet ce ga.”61
Nevjernike je upozorio D?ehennemom
Jedna od najbitnijih du?nosti Allahovih poslanika bila je da opominju ljude i da ih upozoravaju na d?ehennemski azab. Tako su poslanici bili povod da se ljudi boje, pokazuju uzoran moral i da neki od njih na Ahiretu ?ive u D?ennetu. I Muhammed, a. s., je ljude upozoravao na d?ehennemski azab te ih nastojao zaštititi od zla, negiranja i ateizma. Da je Resulullah opominjao i zastrašivao D?ehennemom saopcava se na slijedeci nacin u odredenim kur’anskim ajetima:
A kad im se Naši jasni ajeti kazuju, ti primjecuješ veliko negodovanje na licima onih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im rijeci Naše kazuju. Reci: “Hocete li da vam ka?em šta ce vam biti mr?e od toga? - Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno ce ona prebivalište biti!” (Al-Had?d?, 72).
Samo mogu oglasiti ono što je od Allaha i poslanice Njegove.” A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno ceka vatra d?ehennemska; u njoj ce vjecno i zauvijek ostati (Al-D?inn, 23).
Onima koji su D?ehennem smatrali dalekim Resulullah je, u skladu sa kur’anskim saopcenjima, detaljno opisao d?ehennemski azab, stanje nevjernika u D?ehennemu, pricao im o tome kako ce moliti i preklinjati za spas od azaba i ulagao nesebicne napore kako bi bio povod da se ljudi boje i cuvaju od D?ehennema.
Naspram nevjernika koristio je kategorican i siguran stav i saopcio da im se nece povinovati
Unatoc tome što su, brojcano i snagom, nevjernici u to vrijeme izgledali nadmocniji, Resulullah uopce nije obracao pa?nju na njihove prijetnje i dr?anje, jednom velikom odlucnošcu je ljudima objašnjavao Kur’an i sasvim jasno i kategoricno istakao da nikada nece skrenuti sa Pravog Puta. Odlucnost i sabur su veoma znacajne odlike vjernika i svaki musliman bi, kao uzor, trebao uzeti Poslanikovu odlucnost i nepokolebljivost. Odredeni ajeti, koji govore o ovoj temi, glase:
Reci: “Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate.” Reci: “Ja se ne povodim za ?eljama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na Pravome Putu bio.” Reci: “Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono što vi po?urujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji” (Al-An’am, 56-57).
Reci: “O, vi nevjernici, ja se necu klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se necete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni - moja!” (Al-Kafirun, 1-6).
Poslanikova upozorenja sljedbenicima Knjige
Resulullah je na najljepši nacin upozoravao i sljedbenike Knjige, saopcio im je i pozivao ih da vjeruju u posljednju Allahovu Objavu, a ne u religiji koja je izopacena i u širku. Kao i u pogledu nevjernika, Muhammed, a. s., nikakvu presiju nije primjenjivao ni nad sljedbenicima Knjige vec ih je samo savjetovao i upozoravao.
Jedna od najocitijih odlika sljedbenika Knjige, a narocito Jevreja, je da sebe do?ivljavaju kao omiljene Bo?ije robove i tvrdnja da, osim njih, niko drugi nece moci uci u D?ennet. Ove jevrejske tvrdnje navedene su u nizu kur’anskih ajeta. A odgovor, koji je Muhammed, a. s., davao na ove njihove neosnovane tvrdnje, koje se ne zasnivaju ni na kakvim dokazima, u Kur’anu se saopcavaju na sljedeci nacin:
A kada im se ka?e: “Vjerujte u ono što Allah objavljuje!” - oni odgovaraju: “Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno” - i nece da vjeruju u ono što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrduje da je istinito ono što oni imaju. Reci: “Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?’’ (Al-Baqarah, 91).
Reci: “Ako je u Allaha D?ennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt za?elite, ako istinu govorite.” A nece je nikada za?eljeti zbog onoga što cine! - A Allah dobro zna nevjernike (Al-Baqarah, 94-95).
Oni govore da ce u D?ennet uci samo Jevreji, odnosno samo kršcani. - To su puste ?elje njihove! - Ti reci: “Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!” (Al-Baqarah, 111).
I Jevreji i kršcani ka?u: “Mi smo djeca Bo?ija i miljenici Njegovi.” Reci: “Pa zašto vas onda On ka?njava zbog grijehova vaših?” A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoce On ce oprostiti, a koga hoce On ce kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je izmedu njih, i Njemu ce se svi vratiti (Al-Ma’ida, 18).
Oni govore: “Budite Jevreji, odnosno kršcani, i bit cete na Pravome Putu!” Ti reci: “Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao” (Al-Baqarah, 135).
Pejgamber je i vjernicima nalo?io da, kada pricaju sa sljedbenicima Knjige, ka?u: “Mi vjerujemo u Allaha, Njegove meleke, Knjige i pejgambere.”62
Resulullah nije raspravljao sa sljedbenicima Knjige i nije ih prisiljavao da prijedu na islam
Muhammed, a. s., je sljedbenike Knjige pozvao da, bez pribjegavanja širku, prihvate islam i da ?ive prakticirajuci kur’anski moral, ali je i prema onima koji su mu izra?avali neposlušnost bio veoma blag i pravedan. Sljedbenicima Knjige je dozvolio da slobodno izvršavaju obrede koje im nala?e njihova vjera, dozvolio im je primjenu svakojake pravednosti, a i svom ummetu je nalo?io da se pravedno odnose prema njima. Prenosi se da je, o ovom pitanju, Resulullah rekao slijedece:
“Ko bude cinio ezijet nekom zimmiji* ja sam njegov tu?ilac. Kome ja na (na ovome svijetu) budem tu?ilac-tu?ilac cu mu biti i na Kijametskom danu!63 (Zimmi: naziv za nemuslimana u islamskoj dr?avi.)
Sporazumi koje su Resulullah i njegovi sljedbenici nacinili sa kršcanima, Jevrejima i ostalim vjerskim grupacijama danas se cuvaju kao zasebni dokumenti. Ilustracije radi, nakon stavke u tekstu sporazuma nacinjenog sa kršcaninom Ibn Harrisom b. Ka’bom i njegovim pristalicama, a koji je nacinjen na inicijativu Muhammeda, a. s.: “Svi kršcani, koji ?ive na istoku i na zapadu, njihove vjere, crkve, ?ivoti, casti i njihova imovina pod zaštitom su Pejgambera i svih vjernika. Niko od onih koji ?ive po kršcanskoj vjeri nece nasilno biti prisiljavan da prihvati islam. Ako neko od kršcana bude podlo?en bilo kojem teroru ili nepravdi, muslimani su du?ni da im pomognu”64, a naveden je i slijedeci kur’anski ajet: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši nacin...” (Al-‘Ankabut, 46).
Resulullahu je na slijedeci nacin u Kur’anu saopceno da svome ummetu objasni stav koji se treba zauzeti prema sljedbenicima Knjige:
Reci: “Zar se s nama o Allahu raspravljate kad je On i naš i vaš Gospodar? Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru” (Al-Baqarah, 139).
Sljedbenike Knjige pozivao je u vjeru bez širka
Kada je sljedbenike Knjige pozivao u vjeru, Pejgamber im je rekao da Bogu, d?. š., ne pripisuju druga i da se okupe oko jedne zajednicke rijeci:
Reci: “O, sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne dr?imo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!” (Ali ‘Imran, 64).
Reci: “O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno Istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga Puta skrenuli!” (Al-Ma’ida, 77).
Muhammed, a. s., je Muaza, r. a., poslao u Jemen, a kada je kretao, rekao mu je da sljedbenike Knjige prvenstveno poziva na ibadet jedino Allahu, d?. š.:
“Ti ideš ljudima koji su sljedbenici Knjige. Neka ibadet Allahu, d?. š., bude ono u što ceš ih prvo pozivati...”65