UZORNI IVOT NAŠEG PEJGAMBERA


U svakom trenutku Pejgamberovog ?ivota nalaze se veoma lijepi primjeri za vjernike. Sohbeti koje je Muhammed, a. s., vodio sa ashabima, njegova obracanja ashabima, šale, ljubav i pa?nja prema djeci, njegov pravedan, obziran i pa?ljiv odnos prema ?enama, to što je hem za svoju porodicu, hem i za sve muslimane bio uzoran zaštitnik, njegova ljubaznost, razdraganost, ?ivost, saosjecajnost i privr?enost muslimanima znacajni su primjeri uzornog morala i idealnog insana. U ovom poglavlju ce biti ustupljeno mjesto primjerima iz Pejgamberovog uzornog ?ivota, sa kojima je Allah, d?. š., bio zadovoljan.
Pejgamber, a. s., je bio ljubazan i preporucivao je ljubaznost
Unatoc teškoj odgovornosti koju je imao na sebi i raznovrsnim poteškocama na koje je nailazio, Pejgamber, a. s., je bio krajnje bogobojazan, predan i miran covjek. U svakom trenutku svoga ?ivota bio je ponesen radošcu i ushicenjem imana. I zbog ovog zanosa imana, a i zbog svog uzornog morala, uvijek je bio ljubazan i imao jedan prisan nastup. Ovu Pejgamberovu odliku ashabi su isticali na slijedeci nacin:
Alija, r. a.: “To što je bio vedrog lica i što se prema svima odnosio ljubazno, ucinili su ga gotovo ocem naroda. Pred njim i u njegovim ocima svi su bili jednaki.”156
Allahov Resul je uvijek bio ljubazan i mehke naravi...157
“Allahov Resul (...) je medu narodom bio najveseliji i onaj koji se najviše smiješio.”158
Pejgamber, a. s., je i svojim ashabima preporucivao ljubaznost i rekao slijedece:
Vi svojim imecima ne mo?ete usreciti druge, vi cete ih zadovoljiti ljubaznošcu i lijepom naravi.”159
Allah, d? .š., voli onu osobu koja poma?e drugima i koja je ljubazna.160

Pejgamberov odnos i sohbet sa ashabima
Pejgamber, a. s., veoma se blisko zanimao za muslimane iz svoje okoline. Neposredno je pratio iman, ponašanje, cistocu, raspolo?enje i zdravlje svakog od njih. Promatrao je njihove nedostatke i potrebe i osiguravao da se to nabavi. A u svojim sohbetima sa njima srdacno im se obracao i osvajao njihova srca. Ashabi su se od njega rastajali smireni i ispunjeni radošcu.
Jedan od njemu najbliskijih, Alija, r. a., slijedecim je rijecima opisao atmosferu u sohbetima sa Pejgamberom i njegov odnos prema ashabima:
“Medu svima ostalima Resulullah je bio onaj sa najotvorenijom rukom, najšireg srca i onaj koji je imao najispravniji akcent; onaj koji je na najbolji nacin izvršavao preuzete obaveze, najmekše naravi i onaj sa najljepšim sohbetima. Oni koji bi se upoznali sa njim i ucestvovali na njegovim sohbetima, s ljubavlju bi se vezali za njega. Oni koji bi govorili o njegovim osobinama isticali bi: ‘Ni prije a ni poslije njega nisam vidio nekoga ko je poput njega.’ Kada bi se nešto zatra?ilo od njega, on bi to sigurno davao.161
“Pridavao je pa?nju svakom ko je sjedio sa njim, nije ostavljao utisak da se prema nekome odnosi razlicito. Bio je strpljiv prema onome ko bi, radi rješavanja svog problema, sjedio sa njim ili ga dr?ao na nogama. Tu osobu ne bi napuštao sve dok ona ne bi otišla.162
“@udio bi za ashabima i pitao za njih (kada ih ne bi vidio). Pitao ih je takoder i za njihov stanje i odvijanje poslova. Za lijepo je govorio da je lijepo, a za ru?no da je ru?no.”163
“Uvijek je bio na strani cestitih, druge ne bi primao. Kod njega bi ulazili nakratko, a izlazili bi razbijenih sumnji i smireni...”164
“Strpljivo je podnosio pretjerano i nelogicno dr?anje stranaca koji bi dolazili. Kada bi se ashabi ponekad ljutili na to, on bi ih smirivao rijecima: “Kada vidite ovakve, uputite ih na Pravi Put!”165
Nikome nije upadao u rijec, cekao bi da taj završi.”166
...Pricao bi ono što ce stvoriti ljubav medu ljudima i doprinijeti njihovom zbli?avanju. Nije ih plašio i tjerao. Svakom lideru naroda je pridavao znacaj, ukazivao im poštovanje...”167
A njegov unuk, hzr. Hasan, za Pejgambera je rekao slijedece:
Njegovi pogledi bili su krajnje sadr?ajni. (...) Pricao je veoma lijepo i koncizno. U njegovim rijecima nije bilo ni viška ni manjka.”168
Sa onim vodecim, a i sa obicnim gradanima pricao je na isti nacin. Od njih ništa nije skrivao.”169
Ebu Zerr, r. a., na slijedeci nacin je objasnio krajnje srdacan Pejgamberov odnos prema ashabima:
“Jednog dana sam otišao kod Resulullaha. Sjedio je na nekom divanu. Ustao je i zagrlio me. Ovaj zagrljaj je doista bio veoma srdacan.”170
A Ebu Hurejre, r. a., slijedecim rijecima opisuje Muhammedov, a. s., lijepi odnos prema ljudima, koji je bio krajnje obziran i human:
“Kada bi neko dr?ao ruku Allahovog Resula, on ne bi povlacio svoju ruku sve dok je doticni ne bi pustio. Svoje lice je okretao prema onome ko je pricao sa njim i nije ga zakretao dok taj ne dovrši svoje rijeci.”171
Pejgamber, a. s., se neposredno zanimao i za probleme i bolesti ashaba. Onima koji su bili mršavi preporucivao je uzimanje kilograma, a onima sa viškom kilograma preporucivao bi dijetu. Isto tako je svoje preporuke davao i prilikom njihovog odabira korisne hrane.172 Ilustracije radi, prilikom odredenih bolesti ashabima je preporucivao da piju šerbe od meda.173
Prema onome što je ispricao Ebu Hurejre, r. a., kada se jednog dana Ebu Hurejre, r. a., onesvijestio, Pejgamber, a. s., ga je sam pridigao na noge, odveo svojoj kuci i, shvativši da je gladan, dao mu da se prvo napije mlijeka.174

Pejgamber se šalio sa ashabima i smijao se skupa sa njima
Kao što se mo?e razumjeti i iz do?ivljaja koje prenose ashabi, Resulullah se cesto šalio i sa svojom porodicom, a i sa svojim ashabima, smijao se na njihove dosjetke i davao im lijepa imena ili nadimke. Medutim, kao i u svakom pitanju, i prilikom šaljenja Pejgamber se ponašao veoma obzirno, savjesno i razumno. Preporuke koje je, u pogledu šale, Pejgamber, a. s., davao ashabima mo?emo ovako rezimirati:

Ključevi Kabe, koji se nalaze u odjelu mubarek emaneta istanbulskog muzeja Topkapi Saray.
“Ja se šalim, ali govorim samo ono što je istina.”
“Nije halal da jedan musliman uplaši svoga brata.”
“Ne prepiri se sa svojim bratom i ne šali se sa njim ismijavajuci ga.”
“Teško onome koji la?e da bi drugoga nasmijao!”
“Jedan rob ne mo?e biti dobar vjernik sve dok ne prestane lagati pa makar to bilo i u šali i sve dok ne napusti raspravljanje pa makar i bio upravu.”
“Ne la?ite pa makar to bila i šala.175
Pejgamberove preporuke o pitanju ljubavi
Jedno od najbitnijih pitanja nad kojim se Pejgamber specijalno zadr?avao je da se, bez ikakvih interesa, vjernici medusobno vole jednom iskrenom ljubavlju i da jedni prema drugima ne gaje loše emocije kao što su mr?nja, srd?ba i ljubomora. Pejgamber je i u ovom kontekstu hem bio najljepši uzor vjernicima, hem im je i veoma cesto davao preporuke o ovom pitanju.
O tome je Allah, d?. š., u Kur’anu rekao slijedece:
Na ovaj nacin Allah šalje radosne vijesti robovima Svojim, onima koji su vjerovali i dobra djela cinili. Reci: “Ne tra?im za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mi se dobrim djelima pribli?ite.” A umnogostrucit cemo nagradu onome ko ucini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta i blagodaran je (Aš-Šura, 23).
A neki Pejgamberovi hadisi o ljubavi, prijateljstvu i bratstvu su slijedeci:
Ono što ?eli za sebe vjernik to ?eli i za svog brata.”176
Darivajte se medusobno i volite. Jedni drugima poklanjajte hranu. To ce prouzrokovati širinu u vašoj opskrbi.”177
“Posjecujte se i darivajte pošto zijareti ojacavaju ljubav, a hedije iz srca izbacuju loše emocije.”178
Ne zavidite jedni drugima, ne mrzite jedni druge, ne govorite ru?ne rijeci jedni drugima, ne okrecite leda jedni drugima, ne klevecite se medusobno iza leda. Allahovi robovi, budite braca.”179
“I vi ste se zarazili dertovima naroda prije vas: zavidnošcu i mr?njom. Gajiti mr?nju je nešto što korjenito guli. Tako mi Allaha, necete moci uci u D?ennet sve dok ne budete bili u imanu, a ne mo?ete biti u imanu sve dok ne budete voljeli jedni druge. Hocete li da vam ka?em nešto cime cete voljeti jedni druge? Širite selam medu sobom.180


Pejgamberova nje?nost i pa?nja prema djeci
Muhammedova, a. s., nje?nost, koja je uzor cijelom covjecanstvu, merhamet i privr?enost vjernicima veoma su vidljivi i u njegovom odnosu prema djeci. Pejgamber se veoma blisko zanimao kako za svoju djecu i unucad, tako i za djecu svojih ashaba; dijelio je svoje savjete, zanimao se pa cak ih i sam usmjeravao od njihovog samog rodenja do nadijevanja imena, od zdravlja do povecanja znanja, od odijevanja do igara kojima su se igrali.
Ilustracije radi, Pejgamber je, neposredno pred rodenje oba unuka, upozorio svoju kcerku, hzr. Fatimu, r. a.: “Kada se obavi porod, ne radite ništa dijetu prije no što me obavijestite o tome.”181 A nakon rodenja djeteta, pokazujuci, licno je objasnio kako ce se novorodencad hraniti, odr?avati i kako ce se cuvati.
Pejgamber, a. s., je, osim toga, uvijek cinio dove novorodencadima, svojoj djeci, unucadima i za djecu svojih ashaba. Dok ih je mazio ili posmatrao njihove igre, od Allaha je za njih tra?io hajirli i dug ?ivot, nauku, mudrost i iman. U svim prilikama je npr.cinio dovu za svoje unuke, hzr. Hasana i hzr. Husejina, i istakao da je to dova koju je Ibrahim, a. s., cinio za Ishaka i Ismaila a. s.182
Od ashaba se prenosi da je za Ibn Abbasa, r. a., dok je bio dijete, Pejgamber cinio dovu: “Allahu, nauci ga mudrosti.” A za Enesa, r. a., je, u periodu njegovog djetinjstva, cinio dovu da mu Allah, d?. š., podari mnogo imetka i djece i da mu ?ivot ucini dugim i da ono cime ga obdari bude hajirli i mubarek za Enesa, r. a.183
Resulullah je, isto tako, veliki znacaj pridavao i djecijim igrama, štaviše, povremeno se i sam igrao zajedno sa njima. Rijecima: “Neka se podjetinji sa dijetom onaj ko ga ima”184, savjetova je roditelje da licno zabavljaju svoju djecu. Pejgamber je, isto tako, savjetovao da se djeca bave igrama i sportom kao što su plivanje, trcanje i hrvanje, cak je svoje unuke i djecu iz okoline stimulirao na to.
Ashabi su prenijeli kako je Pejgamber mazio djecu, kako se brinuo o njima i kako se igrao sa njima. Neka od tih predanja su slijedeca:
Enes, r. a.:
“Resulullah, a. s., je bio onaj koji je prednjacio u šaljenju sa djecom.185
El Berr’a, r. a.:
“Vidio sam Pejgambera, a. s., dok mu je Hasan bio na ramenima…”186
“Pejgamber je ovako govorio svojoj kcerki, hzr. Fatimi, r. a.: ‘Hajde mi pozovi te moje sinove (Hasana i Husejina)!’ Onda bi ih obojicu privinuo na svoje grudi i mirisao ih.187
O Pejgamberovoj ljubavi prema djeci i o tome kako se šalio sa njima, Ja’la ibnu Murre, r. a., ispricao je slijedece:
Jedna grupa ashaba je, zajedno sa Resulullahom, otišla na rucak, na koji su bili pozvani. Putem su sreli njegovog unuka Husejina, koji se igrao sa djecom.’’
“Kada je vidio dijete, Resulullah je istupio i, prošavši ispred grupe, raširio ruke kako bi ga zagrlio. A dijete poce trckarati lijevo-desno. Imitirajuci ga, trceci lijevo-desno, Resulullah je trcao za njim sve dok ga nije uhvatio. Kada ga je uhvatio, jednu ruku je stavio ispod njegove brade, a drugu na vrat, poljubio ga i rekao: ‘Husejin je od mene, a ja sam od Husejina. Ko voli Husejina nek i Allah, d?. š., voli njega...”188
Prema onome što je saopcio Enes, r. a., Resulullah, a. s., je svoje unuke, Hasana i Husejina kojima se obracao rijecima “moji dunjalucki bosiljci”, veoma cesto pozivao sebi, mirisao ih i privijao na grudi.189
Ibn Rebi’ati’ibni’l Haris, r. a., je govorio:
Moj otac mene, a Abbas, r. a., svog sina El-Fadla, r. a., poslali su Resulullahu. Kad smo ušli kod njega, posadio nas je zdesna i slijeva i tako nas je sna?no prigrlio da jace nismo vidjeli.190
Kada je pokazivao svoju ljubav prema djeci, Resulullah, a. s., ih je cesto milovao po kosi i cinio hajir-dovu za njih. Na primjer, Jusuf ibni Abdillah ibni Selam, r. a., je govorio: “Hzr. Pejgamber me je oslovljavao sa ‘‘Jusufe’’ i milovao me po kosi.” Amr ibnu Hurejs, r. a., je pricao da ga je majka odvela pred Pejgambera i da ga je on pomilovao po kosi i ucinio dovu za obilnu nafaku, a Abdullah ibn Utbe, r. a., je, takoder, pricao da se sjeca da ga je, kada je imao pet-šest godina, Pejgamber pomilovao po kosi i proucio dovu za njegovo potomstvo i bericet.191
Ljubav i pa?nju, koju je Muhammed, a. s., pokazivao prema djeci Ebu Hurejre je, takoder, objasnio slijedecim primjerima:
“Kada bi se donijela vocka koja se prva pojavila, Resulullah, a. s., bi proucio slijedecu dovu: ‘Moj Bo?e! Nama, našoj Medini, našem vocu i mjerama za ?itarice podari mnogobrojni bericet.’ Potom bi vocku dao najmladem koji bi tu bio prisutan.”192
“Biti blag prema djeci bio je jedan od obicaja Allahovog Resula. Kada se vratio sa jednog putovanja, njega su docekala djeca. Resulullah je stao i naredio ashabima da podignu djecu, oni su jedno podigli ispred Pejgambera, a jedno na zadnji dio sedla, a neka su i sami uzimali na svoju teglecu stoku.193
Resulullah, a. s., je došao u avliju hzr. Fatimine kuce i sjeo. ‘Ima li ovdje djece?’ upitao je. Hzr. Fatimino dijete (Resulullahov unuk) je brzo dotrcalo i zagrlilo Resulullaha oko vrata. Resulullah ga je poljubio.”194
“Toliko je bio prisan sa djecom da je, kada je jednom ugledao djecu koja su se takmicila, trcao zajedno sa njima kako bi se pridru?io njihovoj radosti.195

O istom pitanju je i D?abir ibnu Semure, r. a., ispricao slijedece:
“Zajedno sa Resulullahom sam klanjao prvi namaz. Potom je on otišao svome ehlu. I ja sam izišao sa njim. Docekao ga je jedan dio djece. Uto ih, jedno po jedno, poce milovati po obrazima. Pomilovao je i moj obraz. Na njegovoj ruci sam osjetio jednu svje?inu i jedan prijatan miris.”196
Muhammed, a. s., koji je, kao pejgamber, poslan u periodu kada su se ?enska djeca ubijala odmah nakon rodenja, saopcio je da ne treba praviti razliku izmedu muške i ?enske djece, da je grijeh ubijati ?ensku djecu i, pokazujuci prema svima podjednaku ljubav i pa?nju, svome narodu je poslu?io i kao lijep primjer. Jedan od hadisa u kome Pejgamber istice lijepe odlike ?enske djece je slijedeci:
Kako je kcerka lijep evlad! Saosjecajna je, dobrotvorna, srdacna, dobrobitna i ispunjena majcinskim osjecanjima!197
Svoju ljubav Pejgamber je izra?avao i rijecima i djelima. Djeci je govorio da ih voli.198
U svojoj ljubavi prema djeci Pejgamber nije pravio nikakve razlike. Istu ljubav i milost, koju je pokazivao prema svojoj djeci i unucadima, pokazivao bi i prema djeci svojih ashaba. Kada je Halid ibn Said, r. a., došao u posjetu Pejgamberu, a. s., sa njim je bila i njegova mala kcerka. Zbog toga što je rodena u Habešistanu, Pejgamber bi joj je pokazivao jednu posebnu bliskost. Jednom je u Pejgamberove ruke dospio jedan komad vezenog platna. Pozvao je hzr. Halidovu kcerku i dao joj; obradovao ju je.
D?emre je u to vrijeme bila mala djevojcica. Njen otac ju je uzeo, odveo kod Resulullaha i rekao: “YC Resulallah, hoceš li za ovu moju kcerku prouciti Allahu dovu za bericet?” Pejgamber je D?emre posadio na krilo, stavio ruku na njenu glavu i proucio dovu za bericet.
Sin Pejgamberovog pomocnika, Zejda, r. a., Usame, r. a., je rekao slijedece u vezi sa Muhammedom, a. s.:
Resulullah je na jedno koljeno posadio mene, a na drugo svog unuka Hasana. Potom nas je obojicu privio na grudi i proucio dovu: ‘Ya Rabbi, poka?i im Svoj rahmet pošto sam i ja milostiv prema njima.199
Neki od ashaba nisu shvatali Pejgamberovo igranje sa djecom i njegovu pa?nju prema njima. Jednom je Akra ibn Habis, r. a., vidio kako je Pejgamber, a. s., poljubio hzr. Hasana i rekao slijedece:
“Ja imam desetero djece. Do sada nisam poljubio nijedno od njih.” Nato je Pejgamber uzvratio: “Ne mo?e se biti merhametli prema onome ko ne pokazuje merhamet.”200
I svog mubarek sina, hzr. Ibrahima, Pejgamber je veoma cesto posjecivao i u kuci njegove majke po mlijeku; pokazujuci mu svoju pa?nju i merhamet, milovao ga je po kosi i privijao na grudi. Pejgamberov hizmecar, Enes, r. a., na slijedeci nacin prenosi jednu svoju uspomenu u vezi sa tim:
“U svom ?ivotu nisam vidio nikoga ko je prema ukucanima bio pa?ljiviji i merhametniji od Resul-i Ekrema, s. a. v. s. Kada bi Ibrahim, bio kod pomajke, u medinskom dijelu Avali, Pejgamber bi odlazio da ga vidi i mi bismo išli sa njim. (...) Pejgamber bi ulazio unutra, uzimao sina, poljubio ga i potom se vracao. (...)Opet, kada smo jednom išli, Resulullah je nalo?io da mu donesu dijete i privio ga na prsa. Rekao mu je nešto, pricao sa njim.”201
Alija, r. a., prica:
“Pejgamber nam je došao u posjetu. Tu noc je ostao kod nas. Hasan i Husejin su spavali. U jednom trenutku je Hasan zatra?io vode. Pejgamber je odmah ustao i iz mješine uzeo cašu vode i dao dijetu…”202
Pejgamber, a. s., je, osim toga, podsjetio vjernike na pravedno postupanje medu djecom i rekao ovako:
“Bojte se Allaha! Kako god ?elite da vam djeca budu poslušna, isto tako i vi pravedno postupajte medu njima.”203
“Allah, d?. š., voli da u svakom pogledu, cak i kad je u pitanju poljubac, pravedno postupate medu djecom.”204
Pejgamber se zadr?avao i na obrazovanju, lijepom moralu i odgoju djece i, nizom savjeta, dao niz smjernica u tom kontekstu. Odredeni Pejgamberovi hadisi koji govore o tome su slijedeci:
Otac svom djetetu ne mo?e ostaviti bolji miraz od lijepog morala.205
Jedna od prava djeteta nad ocem su da mu da lijepo ime i lijep odgoj.”206
“Castite svoju djecu i lijepo ih odgajajte...”207
Kao i u svakom pitanju, Pejgamber, a. s., je i svojom pa?njom prema djeci, ljubavlju i saosjecanjem prema njima vjernicima bio najbolji uzor. Rijecima “Onaj koji ne pokazuje sa?aljenje prema našim malima (...) nije od nas208 Pejgamber, a. s., je naglasio znacaj saosjecajnosti i nje?nosti koja se treba pokazivati prema djeci.
Pejgamberove ?ene su majke vjernika
Pejgamberove ?ene, majke svih vjernika, bile su uzor svih muslimanki i bogobojazne muminke. U Kur’anu, hadisima i predanjima u vezi sa Pejgamberovim ?ivotom iznosi se niz podataka o naravi Muhammedovih, a. s., ?ena, njihovim imanima, o tome kako su pomagale Pejgamberu, njihovim obracanjima vjernicima i uzornom moralu.
Jadan od podataka o Pejgamberovim ?enama koji se navodi u Kur’anu je da su one majke svih vjernika:
Vjerovjesnik treba biti preci vjernicima nego oni sami sebi, a ?ene njegove su - kao majke njihove... (Al-Ahzab, 6).
A u drugom ajetu je Allah, d?. š., vjernicima zabranio da se, nakon Pejgambera, ne ?ene sa njegovim ?enama. Ovaj ajet glasi:
...Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se sa ?enama njegovim poslije smrti njegove ikada o?enite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh! (Al-Ahzab, 53).
A u odredenim kur’anskim ajetima se naglašava da Pejgamberove ?ene nisu kao ostale ?ene, te se, isto tako, saopcava i ponašanje koje one moraju imati. U ajetu se ka?e slijedece:
O, ?ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ?ene! Ako se Allaha bojite, na sebe pa?nju govorom ne skrecite, pa da u napast dode onaj cije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kucama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah ?eli da od vas, o, porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim - Allah je, uistinu, dobar i sve zna (Al-Ahzab, 32-34).
Dr?anje bogobojaznih Pejgamberovih ?ena, koje je istaknuto u kur’anskim ajetima, odnosno njihov govor koji je bio znamenit i u skladu sa razumom i savješcu, dostojanstveno i pribrano ponašanje, njihova uzdr?ljivost, njihova pedantnost u ibadetu i poslušnosti Pejgamberu i to što veoma dobro poznaju Kur’an i Pejgamberov sunnet, uzor su svim ?enama vjernicama.
Da ce Pejgamberovim ?enama dati udvostrucenu nagradu, Allah, d?. š., na slijedeci nacin istice u Kur’anu:
O, ?ene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas ocit grijeh ucinila, kazna bi joj udvostrucena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela cinila - dat cemo nagradu dvostruku i pripremit cemo joj opskrbu plemenitu (Al-Ahzab, 30-31).
Prva od Pejgamberovih mubarek ?ena bila je Hatid?a, r. a., koja je, u isto vrijeme, bila i od prvih muslimana. Kada je Pejgamber dobio prvu objavu, odmah je to saopcio hzr. Hatid?i. Hzr. Hatid?a, koja je bila poznata po svojoj pameti, dovitljivosti, pronicljivosti i mudrosti, odmah je prihvatila islam i nakon toga slu?ila kao velika Poslanikova podrška, moralno i materijalno je ulagala velike napore u širenju kur’anske etike.
I druge Pejgamberove ?ene, koje se spominju pod imenima kao što su hazreti Sûde, hazreti Aiša, hazreti Hafsa, hazreti Zejneba, hazreti Ummu Seleme, hazreti D?uvejrija, hazreti Ummu Habiba, hazreti Safija, hazreti Mejmuna, takoder su, svojom po?rtvovanošcu, saburom i privr?enošcu Pejgamberu, bile uzor ashabima.
Pejgamber, a. s., se blisko zanimao i za svoje ?ene i za svoju djecu, uticao na poboljšanje njihovog imana, zdravlja, raspolo?enja i obrazovanja. U rivajetima se, takoder, mo?e naici na podatke koji govore da se Pejgamber zabavljao sa svojim ?enama, da se sa njima natjecao u trcanju. Rijecima, “Pejgamber, a. s., je bio insan koji se najviše šalio sa svojim ?enama”209 ashabi su istakli Pejgamberovu pa?nju koju je ukazivao svojim ?enama.
Osim toga, prema onome što prenosi hzr. Aiša, r. a., Pejgamber je “bio onaj koji je, medu svim ostalima, bio najbla?i, najplemenitiji, najljubazniji i najnasmijaniji prema svojim ?enama.”210
A druga poznata Pejgamberova odlika je ta da je prema ?enama postupao krajnje pravedno. Štaviše, u rivajetima se navodi kako je posjete svojim ?enama podijelio na sasvim jednak broj. O ovom pitanju je Aiša, r. a., rekla ovako:
“U podjeli noci Resulullah, a. s., se pridr?ava pravde i ka?e: “Ej, Allahu, ova podjela je podjela koju sam nacinio u snazi. Nemoj me prekoravati zbog necega u cemu si Ti mocan, a ja nemocan.”211
Enes, r. a., prica:
“Pored Resulullaha je bilo devet ?ena. Obavezu navracanja kod ?ena je stavio u jedan red. Drugo navracanje prvoj ?eni bilo je nakon devet dana. Njegove ?ene su se u svaki akšam sakupljale u sobi u koju ce Resulullah doci tu noc.”212
U nizu svojih hadisa Pejgamber je, isto tako, istakao koliko su ?ene vjernice cijenjena stvorenja. Na primjer, saopcava se da je u jednom svome hadisu rekao slijedece: “Dunjaluk je jedan kapital, a najbolji dunjalucki kapital je salih(pobo?na) ?ena213
Pejgamber, a. s., je, isto tako, svojim ashabima objasnio kakav stav trebaju zauzeti naspram svojih ?ena:
“Vjernik koji ima najzreliji iman je onaj koji ima najljepšu narav i onaj koji se prema svojoj porodici odnosi najljubaznije i najpristojnije.”214
‘‘Najkorisniji od vas su oni koji su najkorisniji svojim ?enama. Ja sam onaj od vas koji se najbolje odnosi prema svojim ?enama.”215